Svatko u životu treba svog trenera, nekog tko će ga van njegove uobičajene okoline znati razumjeti i uz poticaj pogurati k dobrim, zdravim rezultatima i time stvoriti dobre cjeloživotne navike brige o svom tijelu, a time i o duhu jer već nam je odavno poznato kako u zdravom tijelu leži zdravi duh.

Kako bi sve to mogao postići, trener treba poslušati, promatrati i pratiti svoje vježbače upravo kako to čini kineziologinja Arijana Bujanić već punih 17 godina zajedno sa svojim mužem u raznim programima vježbanja svoje udruge, Društvo športske rekreacije Športići, što vam predstavljamo u nastavku.

ŠPORTIĆI

– Počela sam se bavi sportom od malih nogu. U početku vidjela sam sebe kao sportaša jer sam dosta dugo trenirala tenis. Prvo je to bilo rekreativno, a kasnije su počeli stizati rezultati. Odgojena sam u sportu i jedini cilj bio mi je upisati kineziološki fakultet. Upisala sam Kineziološki fakultet u Zagrebu i odmah na fakultetu krenula sam s profesorima raditi u vrtić. Stvarno sam se pronašla u tom poslu u samom startu. Bilo mi je jako zanimljivo jer je to bio rad s djecom od 6 do 7 godina, odnosno predškolska dob. Kad sam završila fakultet, 2007. godine, odlučila sam nastaviti s tim poslom i udružila sam se sa svojim mužem te smo osnovali udrugu koja se zove Društvo športske rekreacije Športići. U biti, već 17 godina bavimo se univerzalnim sportskim programom za djecu, a otkako smo otvorili udrugu, radimo smo djecom od druge pa sve do dvanaeste godine. U Samoboru imamo svoju Sportsku akademiju s tri dvorane u kojima, uz univerzalni sportski program za djecu, vodimo dodatne programe sa školom rolanja, klizanja, plivanja te ljetne i zimske kampove sa školom skijanja. U zadnjih 10 godina vodim i grupne programe za žene. Nemam previše vremena za sebe zato što imam zaista udarni tempo. Ujutro krećem s privatnim treninzima koje moram određivati direktno onda mi slijedi sportski program za klince u Zagrebu pa se vraćam ponovno u Samobor za poluindividualne treninge od 18 do 22 sata i tako svaki dan. Time mi je u biti cijeli dan ispunjen. S jedne strane sam zadovoljna, a s druge bi htjela imati ipak malo više vremena za sebe i svoje bližnje iako me sve to ispunjava jer zaista radim to što volim.

ONLINE PROGRAMI

– Otkako je došla korona sve nam je stalo stao je sportski program u vrtićima i u našim dvoranama u Samoboru. Rekla sam si tada kako moram početi s online programima iako prije ove situacije nisam nikad radila online već isključivo u dvorani. Korona nas je pogurala k novom putu rada i mogu priznati kako mi je lijepo raditi i online ali nije bilo lako jer imaš feeling kako si opet u svemu početnik usprkos radiš taj posao već dugi niz godina. Sve u svemu, u početku je bilo dobro i zabavno, a sad je to stvarno postao već posao i zadovoljna sam. U online programu imamo sada tri različite grupe. Jedna grupa vezana je uz treninge od 50 minuta, može se reći da su to hardcore treninzi sa girjama. utezima i drugim rekvizitima. Rekreacijske grupe imaju treninge od 20 minuta za ljude koji se ne vole baviti sportom a moraju vježbati zbog zdravlja. Vodim također i poluindividualne treninge u Samoboru sa šest grupa s maksimom četiri osobe po terminu s raznimim programima; mršavljenje, transformacija, podizanje mišićne mase i tako dalje, te privatne treninge po Samoboru i Zagrebu. Ponekad sve to zna biti naporno, ali to je naš posao u tome se mi najbolje snalazimo. Imamo čak i besplatnu grupu na Facebooku u kojoj nudim besplatne treninge svim članovi u trajanju od 20 minuta, a u pripremi je i novi projekt u kojem zajedno s nutricionistom i fizioterapeutom gledam napraviti jednu dobru priču

FIT KLINCI

– Prošle godine pozvali su nas na RTL kockica i to nam je bila zaista čast i priznanje za naših 17 godina rada. Ponudili su nam suradnju i objeručke smo to prihvatili. Snimili smo petanestak emisija s djecom pod nazivom „Fit klinci” čije se reprize i danas emitiraju. Vrlo smo ponosni na taj projekt.

ZNAČAJ TRENERA

– Ja sam trener. Volim svoj posao, ali se nalazim i u jako puno u različitih sportova. Samostalno jako puno vježbam i volim biti nekako sportaš za sebe. Uvijek naglašavam kako svatko se treba trenirati za sebe i za svoje zdravlje, a onda tek radi izgleda, zbog čvrste guze ili zbog dobre noge. Jako je puno mladih cura opterećenih s dobrim izgledom ali ne razmišljaju o zdravlju kao zdravlju i forsiraju tijelo na brze rezultate. Ima jako puno i pretjeranih treninga, ali to sve potječe od samog trenera. Postoji ta jedna faza odmora za koje neki ljudi ne znaju već idu s razmišljanjem dok sam mlad i aktivan, radit ću treninge u najjačoj snazi. Tu je jako bitan trener. On treba znati koje treninge treba odraditi, ali kad treba napraviti pauzu kako bi se kasnije moglo ponovo nastaviti uspješno dalje s treningom. To su razlozi zbog kojih postoje treneri. Kod svakog treninga, cilj mi je naglasiti pojam zdravlja jer u šezdesetima zdravlje će svakoga pitati što se radilo mladim danima.

MALA OBITELJ

– Najviše me ispunjava kad vidim ljude kako su se nakon nekog vremena se našli u tome što rade zajedno sa mnom, pa kad vidim ljude koji su na neki način nisu baš previše voljeli treniranje i sad s radošću dolaze na treninge i počnu se odnositi s time kao s nečim obaveznim u svom životu. Ispunjava me kad nekome promijenim život, kad nekome mogu pomoć prilikom skidanja kila ili stvaranja novih rezultata, ili kad ih izvučem iz depresije. Veseli me kad vidim osmijehe na licu posebice kad znam da sam dijelom zaslužna za to. Gledam sa svim članovima uspostaviti dobru komunikaciju. Kod poluindividualnih treninga gdje je maksimum 4 osobe, postajemo s vremenom kao jedna mala obitelj. Znamo se dobro jer pričamo, komuniciramo i rastemo skupa, dijelimo međusobno ono što nas tišti, što nam smeta, ali i što nas veseli. Volim zaista poslušati sve ljude oko sebe i gledam sa svima stvoriti nekakvu kemija kako bi znala što tu osobu muči, što ne voli raditi, kako bi mogli na što bolji način odraditi taj trening. Volim vidjeti ljude kako se opuste i nauče pronaći vremena i za sebe.

POREČ

– U Poreču me sve živo privlači. Dolazim u Poreč već 20 godina i zaista sam ga dobro upoznala. otkako sam bila djevojka od 17 godina, pa u studentski danima kad sam radila ovdje kao tenis trener. Jednim djelom voljela bi se vratiti živjeti ovdje zato što me Poreč smiruje i opušta. To je miran grad, a tu je more pa sportski tereni i šume. Sve je na je dosta pristupačno. U Zagrebu vlada uvijek jak tempo od 0 do 24 sata. Vidim se u bližoj budućnosti u Poreču kao netko tko bi se dalje nastavio baviti svojim poslom i raditi s privatni grupicama sa životom na moru.

SHARE