Slučajan odabir stomatologije pokazao se nadasve dobrim za znanstveni duh Jelene Filipović Zrnić, ne toliko za nju, koliko za njene pacijente koji su nam preporučili pregled u njenoj stomatološkoj ordinaciji. Tako smo i napravili. Ispisali joj porukom problem te zakazali termin. Prvo smo s njom porazgovarali i saznali kako je započela sa stomatologijom, s čime se i dandanas suočava, što je po njoj najbitnije obaviti pri svakom pregledu te što pacijentu gleda uvijek ponuditi. I zaista, kako nam je ispričala, tako je i s nama napravila praćena svojim znanjem, iskustvom i kreativnim duhom znanstvenika, te pozivamo da upoznate bolje stomatologinju Zrnić čitajući nastavak ovoga članka.
SLUČAJAN DOBAR ODABIR
– Stomatologija je moj slučajan odabir kojeg sam stigao putem prijateljskog razgovora. Posjedujem nekakvu prirodnu sklonost prema zanimanjima gdje mogu drugima pomoć pa mi se stomatologija činila baš zanimljivom. Nikad nisam požalila što sam odabrala ovaj smjer. Najljepše u mom poslu jer u biti pomaganje. Svojim radom možeš zaista pomoći ljudima u rješavanju manjih, ali i dugogodišnjih, problema. Imam prekrasne kolege u Poreču s kojim imam odličan odnos, a i s pacijentima uspostavljam uvijek dobru komunikaciju. Direktno surađujem s istim oralnim kirurgom već 20 godina, odnosno od samog početka moje stomatološke priče.
STRAH OD STOMATOLOGA
– Žao mi je kada se ljudi i dandanas zaista boje stomatologa jer je i tehnologija ipak otišla naprijed pa tako i odnosi. Zadovoljna sam kada pacijent sjedi na stolici i razmišlja o sasvim desetoj stvari dok ja radim svoj posao. To mi daje znak da je prisutno povjerenje i da je osoba opuštena.
RAZGOVOR PRIJE SVEGA
– Radim ovaj posao preko 20 godina i smatram da uvijek treba biti prisutan školski pristup rada, ali naravno, treba biti u koraku sa svim mogućim tehnologijama te posjedovati spremnost pružanja različitih mogućnosti svojim pacijentima. Najbitnije kod pregleda je razgovor. Razgovor omogućava psihološku sliku pacijenta, te saznajemo koliko je osoba upoznata s osnovnim principima održavanje oralne higijene. U zadnje vrijeme počela se sve više promovirati preventiva, budući da si najviše možemo sami pomoći upravo u tim preventivnim radom. Po pitanju zdravlja zubiju, djeca su danas više upućena u značaj preventive nego odrasle osobe. Sve u biti kreće od razgovora zahvaljujući kojim krećemo dalje u dogovore u kojem smjeru, na koji način i kojim tempom će se rješavati problem. Zub se neće prije ili kasnije sam izliječiti. Kako imamo zub koji nije popravljen i odmičemo se od rješavanja problema, povećava se strah i stvara se dodatna infekcija za koju je potreban antibiotik. U principu, uvijek je bolje spriječiti nego liječiti. Trebalo bi se napraviti barem jedan do dva pregleda godišnje kojima bi se uvidjelo ako je prisutan kakav problem. Problemi sa zubima trebaju biti na vrijeme riješeni jer je organizam jedan zatvoreni sistem gdje je sve povezano te od problema sa zubom može doći do promjena na koži, padanja kose, itd.
TRAŽENJE RJEŠENJA
– Za mene, zub je jedan organ kojem ja pomažem. Stomatologiju nije izolirana djelatnost. Mislim da bi jednako dobro radila i dermatologiju i opću medicinu. Moraš jednostavno voljeti to što radiš, voljeti ljude i voljeti pomagati ljudima. Ako ne voliš ljude, ubrzo će te i ovaj posao umoriti. Posao je jednako težak i jednako lak kako kod djece tako i kod odraslih. Sve ovisi od osobe do osobe. Smatram da su i djeca osobe za sebe i znaju biti jako zanimljiva i simpatična. Nekako su mi ona ipak najslađa. Za svakog pacijenta treba se pronaći rješenje. To ne mora značiti da će se iz prve doći do toga, ali treba biti otvoren s pacijent te nastaviti s radom sve dok ne nađe adekvatno rješenje, uvijek dati svakome nekakvu opciju. Neprestano se moramo učiti. Svaki slučaj je individualan i u biti sa svakim pacijentom moraš se jednostavno baviti stomatologijom. Stomatolog danas traži informacije s različitih izvora. Prvi izvor je upitnik o zdravlju i razgovor. Vrlo je bitno znati je li se koja bolest preboljela, vodi li se neka terapija. Kad je u pitanju zdravlje, sve treba uzeti u obzir. Otkako imamo nove tehnologije, meni je puno lakše. S jedne strane, malo je teško jer se sve dosta razgranalo što zahtjeva dodatne vještine koje nisu strogo vezane za stomatologiju, ali zato je informacija brža i ima više mogućnosti, skeniranje, elektronička pošta, razni programi. Ovo je zaista fizički naporan posao zbog milimetarskog radno polja. Moraš biti psihički i fizički spreman kako bi dobro odradio svaki postupak, a uz to, moramo voditi računa kako nema šablone jer je svaki pacijent poseban na svoj način, te moraš biti fleksibilan i kreativan u pronalasku novih konkretnih solucija.