Taj crno-bijeli svijet je svugdje oko nas. Sve u svijetu je kao ying-yang. U svakoj bijeloj boji postoji mrlja crne boje, pa tako i u svakoj crnoj boji postoji mrlja bijele boje. Kako kažu da ništa nije toliko crno, možemo reći da i ništa nije toliko bijelo.

No, pustimo filozofiju na tren i prebacimo se s našim stručnjakom Harisom Šabićem, na naše zube, točnije na naše plombe i usporedimo malo vrline i mane crnih i bijelih plombi.

CRNE PLOMBE

Kako nam govori Šabić, crne plombe, odnosno amalgamski ispuni, smatraju se neestetskim i zato su se koristile, a neki ih još i danas koriste u stražnjoj dijelu usne šupljine.

One sadrže živu i zbog toga ih neki smatraju štetnim za organizam jer otpuštaju atome žive u organizam.

Za njihovu izradu potrebno je napraviti mehaničku retenciju u zubu u obliku ormarića kako bi se plomba usidrila u zubu i ne bi ispala. Ispod te crne plombe potrebno je staviti podlogu o obliku stakloionomernog cementa jer amalgam provodi termičke podražaje pa bi tako podražaj mogao doći do živca i izazvati upalu i pulpitis, a u konačnici i odumiranje živca.

Vrlo je bitno dobro ju ispolirati nakon stavljanja, ali i svakih šest mjeseci ponoviti postupak poliranja s posebnim instrumentima.

Kako praksa pokazuje, crne plombe mogu trajati i više od deset godina, ali gotovo u pravilu se ispod može pronaći mali karijes.

BIJELE PLOMBE

Bijele plombe ili kompozitni ispuni smatraju se pak estetskim i zato se kao pravilo koriste u prednjem dijelu usne šupljine, ali danas gotovo svi i koriste i na stražnjim zubima.

Nekad su se smatrale nedovoljno otpornima na žvačne sile pa su se izbjegavale na stražnjim zubima, ali današnji kompoziti su napredovali te su ojačani razno raznim česticama tako da mogu podnijeti žvačne sile gotovo kao i caklina. Većim dijelom, one su načinjene od smole.

Za bijele plombe ne treba preparirati zub kao za crnu plombu, nego samo očistiti karijes, jer veza koju kompozit stvara sa zubom nije mehanička nego kemijska, adhezivna. Za takvu vrstu veze su zaslužni ortofosforna kiselina kojom prethodno tretiramo zub i adheziv kojim se premazuje mjesto gdje dolazi kompozit.

Šabić nam preporučuje da se barem svakih 5 godina promijene bijele plombe, te naznačuje kako u situacijama gdje nemamo suho radno polje ili postoji krvarenje, kontradiktorno je stavljati ovakvu vrstu ispuna jer treba biti sve savršeno suho. U takvom slučaju moguće je staviti privremenu ispunu i na sljedećem posjetu staviti kompozitnu ispunu.

Osim ispuna radi karijesa, kompozitne ispune mogu se koristiti i u gornjem prednjem dijelu zbog nezadovoljstva pacijenata s estetikom, te se naprave kompozitne ljuskice.

Šabić naznačuje kako polako, ali sigurno, kompozitni ispuni izbacuju amalgamske ispune iz svakodnevne prakse, a u nekim je državama već i zabranjeno stavljati amalgam u usnu šupljinu.

Naravno, prilikom odabira plombe, posavjetujte se sa svojim stomatolog o plusevima i minusima crnih i bijelih plombi.

SHARE