Koliko je bitno usred ubrzanog radnog ritma pojesti nešto toplo, dobro i kvalitetno? Dobar zalogaj može popraviti raspoloženje, potaknuti nove emocije i pružiti energiju s kojom nastaviti svoje dnevne rutine, a može biti i prilika za ugodno druženje uz obitelj, prijatelje i kolege. Tajna dobrog zalogaja nalazi se u mašti kuhara koja ga stvara.
Vrlo maštovitu kuhaču pronašli smo u rukama Renate Zobec, glavne kuharice porečkog grilla Arman. Nakon što smo isprobali više puta njena dobra remek djela koja su nas oduševila izgledom i okusom, zatražili smo razgovor s kuharicom kako bismo ju mogli i vama predstaviti.
STARINSKE MANIRE
– Kao dijete zavoljela sam kuhanje. Počela sam promatrajući i pomažući majci u kuhinji. To su bila jela načinjena na starinski način uz prave starinske manire. Završila sam za građevinskog tehničara, a uz to završila i kuharsku i trgovačku školu, a danas mi je cilj usavršiti se dodatno u području kuharstvo. To je jedan svijet koji me jako privlači i uživam u njemu.
KAD JE KUHAČA U RUKAMA
– Svaki dan mi započinje u 5 ujutro. Onda si već određujem sve što ću taj dan odraditi, znam koliko vremena mi treba da nešto napraviti i što je nešto zahtjevnije, to me više privlači. Kad upalim svjetla kuhinje, uživam u tom svojem svijetu, u svemu što se nalazi oko mene. Čim primim kuhaču u ruke, moja mašta radi. Nisam jedan od onih kuhara koji kuhaju samo ono što su negdje naučili. Moj cilj je uvijek da spojim ono što je bilo nespojivo. U svakom svom jelu, želim impresionirati improvizacijom. Iako volim isprobavati nove specijalitete, ne privlači me orijentalna kuhinja. Nekako sam se vezala uz mediteransku kuhinju, a svojim klijentima nudim isključivo ono što bih i ja pojela.
USAVRŠAVANJE
– Bila sam na dvije edukacije Deniza Zemba i zaista mogu reći da je on pravi Mozzart u kuhinji. Kad sam vidjela sve što on radi uz svoju maštu, kakav odnos ima prema namirnicama, njegovu ljubav u kuhanju, dobila sam pravi vjetar u leđima, ali naravno, prilagođavam se prema ambijentu u kojem radim i mojim svakodnevnim klijentima. Pratim uvijek ono rezultat onoga što skuham, kako ljudi reagiraju na novosti koje im ponudim. Trudim se dati svakome ugodno iskustvo koje će im uljepšati dan. Svako toliko prisustvujem na nekoj kulinarskoj edukaciji kako bih naučila nešto novo ili usavršila nešto već poznato. Volim jako svoj posao, dajem se u njega u potpunosti i ništa mi nije teško raditi u kuhinji.
SNAGA POTPORE
– Rad na tržnici je velik izazov. Prije negoli sam počela raditi na tržnici, nikad me nije privlačilo dolaziti ovdje. Prije 17 godina počela sam raditi na ovom mjestu gdje se nudio standardni roštilj. Prostor i radnike je kasnije preuzeo moj današnji šef, Fabricio Arman. Ono što je najzahtjevnije u ovom poslu je pronaći prave ljude s kojima ćeš se okružiti, od suradnje unutar kuhinje, do predstavljanja jela. Sve treba biti složno kako bi se klijentu uspjelo pružiti ugodno iskustvo po kojem će pamtiti toplinu usluge, ali i svaki zalogaj dobre hrane. Moraš imati ljude koji znaju predstaviti hranu koju nudim. Mogu reći kako ima dobre kolegice, konobarice, ali i šefa, i jako se dobro snalazimo u svakidašnjim izazovima. Uz šefa i kolegice, imam i veliku podršku sa strane moje obitelji, supruga i djeteta. Oni me razumiju i znaju koliko volim to što radim. Uz svu tu energiju koju mi oni svi pružaju mogu reći da dok stvaram samo mi je nebo granica.