Jeste li se ikad pitali kako utječe susret sa psihologom na vaš život, a kako taj isti susret utječe na njegov život? Koliko se naši životi mijenjaju prilikom međuljudskih odnosa, posebice sa stručnjacima? Svi smo mi psiholozi kad nam se netko obrati s nekim privatnim problemom, no posao psihologa se znatno razlikuje od onoga što smo vidjeli i u nekoj TV seriji ili pročitali u dvije knjige. Psiholog je netko tko proučava vaš um i ponašanje temeljeći se na širokom spektru specijalnih područja o kojim je skupio znanje tijekom educiranja, istraživanja i konzultiranja s kolegama iz iste bramše.
Kako bismo bolje upoznali rad psihologa, obratili smo se osobi koja će vas opomenuti kako trebate dobro postupati prema svojim životnim pričama, prema sebi, te prema onima koje vas vole. Ona je Luana Poleis, a u nastavku doznati ćete kako joj se se urodila ljubav prema psihologije, kako je probijala svoje granice, što naziva svojim živim bibliotekama te što smatra važnim u svom poslu.
LJUBAV PREMA PSIHOLOGIJI
– Moja ljubav prema psihologiji nastaje još u osnovnoj školi. Voljela sam promatrati i razumjeti ljude, njihova ponašanja, upoznati ljudske priče i pronaći način kako pomoći. Tijekom pohađanja osnovne škole, nasilje među vršnjacima je bilo veoma izraženo, a i sama sam bila žrtva istog. Razumijevanje različitosti mi je već tada bilo blisko i odlučila sam da želim pomoći drugima kako da se osjećaju vrijedni. Tijekom srednje škole ta je želja sve više rasla, zahvaljujući i psihologinji iz srednje škole, Vilmi Bednar, koja je njegovala interese učenika, a među kojima sam bila i ja. Taj vjetar u leđa bio je znak da sam na pravom putu ka onome što želim postati i tako je do kraja srednje škole jedini izbor koji sam u srcu željela, bila psihologija.
PROBIJANJE VLASTITIH GRANICA
– Pri samom početku moje karijere suočavanje s tuđim problemima i životom budilo je pomiješane osjećaje straha i uzbuđenja. Strah me gurao naprijed. Htjela sam postati biti što bolja i što više koncentrirana na potrebe osoba koje dolaze po promjenu u svom životu. Izazov osjećam i danas u radu, na što sam vrlo ponosna. To mi je znak da radim što volim, da se trudim pružiti kvalitetu, stručnost i usredotočenost na osobe u procesu terapije.
ŽIVA BIBLIOTEKA
– Svaka životna priča, situacija, zanimljiva je na svoj način. Zamišljam osobe koje sam upoznala kao dio svoje osobne, žive biblioteke. Svojim su me iskustvima obogatili, promijenili i u terapijskom procesu je to prirodni rast i razvoj. Trenutno na široj slici populacije najzanimljivije je pratiti promjene u komunikaciji i emocionalnim obrascima. Razvoj interneta i društvenih mreža jako utječe na dinamike unutar obitelji, vršnjake, odnose i odgoj. Nekad su roditelji pripremali djecu za svijet koji ih čeka, mogli su zamisliti probleme sa kojima će se susretati tijekom odrastanja i u ranoj mladosti. Sada to više nije moguće jer naši problemi nisu isti koje će imati naša djeca u svom odrastanju, a odgoj traži novu prilagodbu, potrebe se na duge staze mijenjaju često i nepredviljivo. Razumijevanje različitosti, adaptacija, želja za istraživanjem da bi opstali u društvu postaju must u svakodnevnom životu svih nas, ne samo psihologa i drugih stručnjaka za mentalno zdravlje.
PSIHOLOG VS PSIHIJATAR
– Psihijatar je liječnik sa specijalizacijom iz polja psihijatrije. U svom djelovanju pomaže ljudima kroz medikamente i farmakološku terapiju. Psiholog je stručnjak za mentalno zdravlje koji ne prepisuje lijekove, već u svom radu koristi alate i tehnike kojima dolazi do resursa koje osoba nosi u sebi, pomaže u osvještavanju istih u cilj kvalitetnog života i mentalnog zdravlja. Psiholog i psihijatar prema potrebi surađuju.
SAVJET ZA ONE KOJI SE TEK ŽELE UPUSTITI U POLJE PSIHOLOGIJE
– Sa psihologijom se dogodi zaljubljenost, ljubav koja hrani želju za razvojem u tom smjeru. Ako do toga ne dođe, onda bolje odabrati nešto drugo, u čemu će se ljubav dogoditi. Doduše, to vrijedi za svaku granu studiranja ili posla. Vjerujem u činjenicu da treba odabrati raditi ono što volimo jer tada možemo razvijati svoj potencijal, biti dobri u tome, a samim time čuvamo i naše mentalno zdravlje. Kako? Biti na poslu 8 sati dnevno, nerijetko i više, ako smo zadovoljni, čini razliku u kvaliteti odnosa prema sebi i prema okolini nakon radnog vremena. U svim poljima postoji potencijal, a na nama je tražiti najbolji put da bude izražen.
ODNOS S LJUDIMA
– Najvažnije mi je da uspostavim odnos s ljudima koji mi se obrate. Gledam biti autentična, prisutna i uvijek kompetentna. U poslovnom vijeku psihologa biti će mnogo terapija, obitelji, partnera i osoba. Ponekad se može činiti da je to samo još jedan u nizu ili sličan nekome, ali tu stoji zamka. Svaka osoba koja se obrati psihologu u svom životu će imati jedinstveno iskustvo rada na sebi. Prilikom rada, trebamo paziti da ne upadnemo u zamku komocije koju um nudi sam po sebi i u drugim poslovima, automatizam, paziti i prepoznavati razlike, a ne sličnosti. Ne trebamo samo slušati, nego čuti i razumjeti. To je trening za mozak. Trebamo preispitivati svoj rad i upoznati svaku osobu i problem kada dođu i sjednu na kauč. I uz sve to i ja želim biti dobro. (foto: Erik Poleis)