Opčinjeni materijalizam, ljudi često zaboravljaju na pravo bogatstvo što im se pruža, a to je priroda koja ih okružuje. Grade se zgrada do zgrade, radi se u zatvorenim prostorima pa tako se kasnije boravi ponovno u zatvorenom prostoru, čime raste stres i nervoza svakog pojedinca. Jedino pravo rasterećenje jest boravak u prirodi, prepustiti se slobodi zdravog zraka i ljepoti šuma, neba, mora, pa i planina. Udahnuti duboko i osjetiti svoje tijelo kako se zdravo kreće u prirodnom okruženju. Kristijan Karlušić prepustio se planinarenju, nešto što ga je zanimalo od malih nogu i ostvario ono što većini nama još uvijek zvuči nemogućim. U 59 dana prošao je pješke svega 1200 km divljine koja se spaja uz uzbuđenja što nudi Via Dinarica. Inspirirani njegovim primjerom, upravo u ovom periodu kada je boravak u prirodu izuzetno važan za održavanje balansa u životu, odlučili smo s vama podijeliti njegovo planinarsko iskustvo.
PLANINARENJE
– Započeo sam planinarenjem potaknut isključivo željom za boravkom u prirodi, uživanjem u njenim čarima, te iskorakom u nešto novo, drugačije. Planine me zanimaju od malih nogu, tako da zapravo dvojbe oko hobija nikada nije bilo. Planine imaju moć da nas svaki put iznova očaraju. Boravkom u njihovom zagrljaju razmišljamo samo o njenim ljepotama. Svi problemi tada ostaju kući, a fokus je samo na fantastične osjećaje koje prolaze kroz naše tijelo tijekom svakog koraka. Osim što smo okruženi prekrasnom prirodom, planinarenje je sport bez nadmetanja, odlična terapija protiv stresa. Planinarenjem poboljšavamo naše zdravlje, te izvlačimo ono najbolje iz sebe. Također, idealno je za nova poznanstva.
VIA DINARICA
– Via Dinarica je mega staza koja spaja cjelokupan planinski lanac Dinarida, priznata kao jedna od najatraktivnijih svjetskih staza, na nekim dijelovima divlja i mistična, te prolazi kroz nevjerojatno lijepe i atraktivne dijelove jednostavno me privukla. S obzirom da je to naša regija, te željan višetjednog boravka u prirodi nije mi trebalo dugo da se odlučim za taj izazov. O sebi nisam naučio ništa što već nisam znao. Međutim, mnogo toga mi je promijenilo pogled na život. Hodajući tim prekrasnim bespucima, čovjek shvati koliko je zapravo mali. Iako mali, granice ne postoje. Ono što je nekad bila mašta, pretvorilo se u stvarnost. Da, treba se odvažiti i živjeti, ne biti samo u sistemu već bez straha pristupiti novim izazovima. Psihička i fizička priprema su za ovakav pothvat podjednako važne. S obzirom na duljinu puta, iskustvo kretanja u planini i sposobnost orijentacije su ključni. Svaki dan je nosio novi izazove, od velikih dnevnih kilometraža, često nepristupačnog terena, lošeg vremena, umora, nekad i zasićenja. Mnogo je faktora, ali važno je kada dođe do takvih trenutaka ostati miran u glavi.
FOKUS NA ELBRUS
– Nažalost pandemija je blokirala cijeli svijet. Tako da nije iznimka ni planinarenje. Dok se svi zajedno nadamo boljoj situaciji, držimo se lokalnih planina, koje iako ne toliko visoke, nude predivne staze i prekrasne vidike. Za sve zainteresirane preporučio bih da se prije svega učlane u lokalno planinarsko društvo gdje će doći do svih važnih informacija. S obzirom na situaciju, teško je bilo što planirati. Uglavnom je fokus uspon na Elbrus u Rusiji, najviši vrh Europe, u lipnju iduće godine. Svakako, veselimo se svakom idućem boravku u Alpama ili Dinaridima.
