Lopta u rukama, vladanje njom i postizanje rezultata odlika je sportaša, no dati drugima loptu, vladanje njihovim potezima i motiviranje k postizanju rezultata odlika je trenera. S kakvim izazovima se suočava u ulozi trenera, ispričao nam je Ivica Radočaj, trener ženskog odbojkaškog kluba Umag.
ULOGA TRENERA U ODBOJCI
– Kao i u svakom poslu i trener prvenstvo mora voljeti ono što radi. Ulogu trenera prvo vidim kao odgajatelja, pa tek onda kao isključivo trenera određenog sporta. Njegov zadatak bi trebao biti prenijeti djeci ljubav prema sportu, naučiti ih životnim vrijednostima kroz sport, funkcioniranju u kolektivu, trudu i predanosti, rješavanju problema, nošenju sa razočaranjima. Kako bi trener dobro obavljao svoju ulogu, mora imati znanje jer je to najveći autoritet koji može imati, te mora biti dosljedan i pravedan u svojim odlukama, i što je najvažnije mora biti predan i savjestan prema onome što radi. Mene osobno uvijek motivira i tjera naprijed želja za napretkom, traženje rješenja u lošim situacijama, bilo da se radi o treningu, utakmici ili ova trenutna situacija s pandemijom. Gledam uvijek pozitivno na stvari i za svaki problem pokušam pronaći rješenje. Uvijek težim poboljšanju sebe, radom na sebi u smislu edukacije. Konstantno se preispitujem i analiziram prvo sebe, jesam li dobro postavio trening, odredio dobru taktiku, jesam li trebao drukčije govoriti na time-out-u, jesam li ga pozvao u pravo vrijeme, itd. Samim time stječem iskustvo iz raznih situacija i analizirajući ih i učeći iz njih.
OSVAJANJE I GRADNJA POVJERENJA
– Da bi se stvorilo povjerenje kod igračica važna je dosljednost te velika doza komunikacije. Kada igračice prepoznaju da ono što radimo na treninzima i da ono što im se govori kroz treninge daje rezultate u smislu njihovog napretka, a samim time i napretka ekipe i boljeg rezultata, stvara se pozitivno ozračje, dolazi do većeg zadovoljstva i uživanja u igri, učvršćuje se veza trener – igrač i stvara se povjerenje. A kada kažem dosljedan, mislim na same odnose unutar ekipe, da za sve vrijede ista pravila ponašanja i da se kroz razgovor svakoj igračici objasni njena uloga u ekipi i da se to poštuje sa moje strane što onda također dovodi do većeg povjerenja u mene i moj rad.
IZGRADNJA IDENTITETA TIMA
– Svatko od nas trenera ima neku svoju osobnost i svoj karakter, te ga želi preslikati na ekipu u smislu načina na koji želi da mu ekipa igra, odnosno da stvori identitet ekipe. Tu se vratimo na povjerenje jer je to prvi korak kako uopće pridobiti grupu ljudi da radi ono što ti želiš. Kada se uspostavi povjerenje lakše je graditi identitet jer sad imaš grupu koja je spremna slijediti tvoje ideje. Nakon toga je potrebno puno rada i ponavljanja kroz treninge da bi se usvojili određeni automatizmi u igri. Kada ti automatizmi dođu na visoki nivo možemo reći da ekipa ima svoj prepoznatljiv identitet, odnosno da se vidi rukopis trenera.
ŠTO UČINITI AKO SE SPORTAŠICA NE SLAŽE S NEKIM ODLUKAMA?
– Ovisno o kakvim se odlukama radi, ali ja na primjer imam jednu vrstu dogovora kojeg se onda držimo i kojeg poštujemo. Odmah na početku sezone kada se formira ekipa kažem im: „Tijekom sezone biti će stvari i odluka koje ćete moći birati i koje će biti samo vaše, o nekim stvarima ćemo se dogovarati kako budu nailazile, a neke stvari odlučujem ja i o njima nema rasprave.”. Kada tako postavim stvari otpočetka kasnije bude lakše. I naravno komunikacija je ključ svega, nema tog problema koji se iskrenim razgovorom ne može riješiti.
PODRŠKA SPORTAŠICAMA PRI STJECANJU SAMOPOUZDANJA
– Samopouzdanje obično dolazi s kvalitetom, tako da kroz treninge pokušavam popraviti stvari kod igračica, čime one automatski postaju sigurnije u sebe i svoju izvedbu. Kao i u školi, što više učiš, više znaš i spremniji si i više siguran u sebe, manje se bojiš ispita. Naravno da se zna dogoditi da kroz sezonu padne forma, tijekom utakmice se dogodi greška, a onda i kritika s moje strane što obično dovede do pada samopouzdanja, ali onda takve stvari opet rješavamo razgovorom, komunikacijom i radom na treningu, te osvješćivanjem da se svaka prepreka doživi i shvati kao izazov a ne kao opterećenje. (f: Iva Jakac Brajković)