Uz Kristiana Milića, Deana Baldaša, Roberta Stabile, Valeria Srebernića, Đanija Červara, u trap ekipu novigradskog lovačkog društva Patka, neizostavno je ime Morena Ivančića, poznatog istarskog vinara.
Trap je disciplina strijeljanja u glinene golubove, odnosno leteće mete, koje se izbacuju iz kućišta daleko od strijelca.
Osim što je Moreno intenzivno zauzet proizvodnjom, promocijom i prodajom vina, te obiteljskim radostima, kako nam spominje, intenzivno se je predao svojem hobiju još od mladih dana putem kojeg je stekao dobra prijateljstva i poznanstva koja su se pozitivno odrazila i na njegovo poslovanje.
POČETAK UZ GIOVANNIA CERNOGORAZ
– Počeo sam se baviti s trapom već s 14 godina zahvaljujući prijatelju Giovanniu Cernogoraz i njegovom ocu Valteru koji su me uvukli u taj sport. Gianni i ja smo vršnjaci i družimo se od prvog razreda osnovne škole. Trap je sport koji iz čovjeka izvlači sve emocije i to u nevjerojatno kratkom vremenskom intervalu. Tu se budi sreća, ponos, tuga, očaj, iznenađenje, nada i veselje. Sve to možete proživjeti u samo jednoj minuti. Mentalna snaga, smirenost, staloženost, strpljivost i dosljednost pri svakom pokretu su glavni aduti. U tom sportu postoje samo jedan neprijatelj, a to si upravo ti sam sebi. Desetinka sekunde traje sam čin od momenta kada glasovno pozoveš metu do realizacije iste ili promašaja. Meta se kreće brzinom od 90 km na sat i nikad ne znaš u kojem će smjeru izaći, desno, lijevo, ili ravno. Pripremam se trenutno tako da kad god mogu uloviti sat, dva, uzmem pušku i odem do neke streljane s prijateljima.
DOBRA EKIPA S DOBRIM REZULTATIMA
– Nažalost zbog privatnih i poslovnih obaveza dugo sam godina stavio taj svoj hobi na mirovanje. Tek ove godine zahvaljujući dobroj ekipi i prijatelja lovaca započeli smo opet trenirati i polako se pojaviti opet na natjecanja diljem Istre u lovačkoj kategoriji. Moram reći da smo i pojedinačno i ekipno jako zadovoljni s rezultatima ove godine, s obzirom na tako dugu stanku. Naravno i sada sve ovisi o poslu i obiteljskim obavezama pa pokušavamo to sve nekako uskladiti. Ja sam ove godine pojedinačno postigao jedno prvo mjesto, tri puta sam završio na drugom, dva puta na četvrtom, te jednom na petom i jednom na šestom mjestu u lovačkoj kategoriji. Naravno da su uvijek prva mjesta svima draga, ali nama strijelcima je možda bitnije ulazak u finale, odnosno među najboljih šest. To potvrđuje kvalitetu i konstantnost, jer svakome se može dogoditi da jednom pobjedi jer je taj dan bio njegov dan. Puno teže je potvrditi pobjedu iduću nedjelju na drugoj streljani.
TRAP I VINO
– Trap i vino se spajaju tako da vino dolazi u igru tek kad je takmičenje gotovo, do tada samo voda. Putem trapa, dogodili su se odlični susreti koji su se kasnije pozitivno odrazili i na moj posao.
POPULARNOST TRAPA
– Mislim trap ni u Istri ni u svijetu nema ni približno prostora koliko zaslužuje. Ljudi imaju dojam da je to skup sport, ne kažem da je jeftin, ali kada razgovaramo o troškovima s drugim roditeljima koji djecu daju na nogomet, rukomet, ili drugo, ne primjećujem prevelike razlike. Jedini pravi trošak je nabava puške, no danas postoje ipak klubovi i malo je lakše u odnosu na prije 20 godina. Naravno, kad netko prijeđe granicu amaterizma i počne se profesionalno baviti ovim sportom, onda su odricanja i troškovi drugačiji, ali to vrijedi za svaki sport.
ZAHVALA SUPRUZI
– Veliku zahvalu u svemu tomu ima moja obitelj i supruga Paula, koja me jako podržava u svemu, pa tako i u trapu. Ona i moj sin Julian su moja glavna motivacija. Julian me uvijek nestrpljivo čeka nakon natjecanja u želji da se vratim s peharom i zbog toga si ne mogu dozvoliti promašaje. (foto – Paula Ivančić)