Samo pravi sportaši nikad ne odustanu. Mogu pasti, ali naći će put kako se vratiti ponovno u igru. Ako naprave stanku, njihov povratak praćen je snagom i željom koje zajedno daju vrhunske rezultate. Poseban je to duh sportaša kojeg rijetko tko može razumjeti. Strast i adrenalina dio su njihove svakodnevice i bez toga jednostavno ne mogu. Među borcima pulskog Trojan Free Fightersa, svakako je poznato ime Tea Mikelića, višestrukog prvaka Hrvatske i nositelj europske bronce u kickboxingu te osmi po redu najboljih svjetskih kickboxera prema rangiranju Liverkicka 2017. godine.
Uz praćenje njegovih mečeva, te zahvaljujući većem broju susreta, Teo impresionirao nas je svojom odanošću klubu i mentoru, ali i izvanrednom odlučnošću i spontanim pristupom uz uvijek prisutnu strast prema akciji i sportu. Njegov život zabilježen je sportom. Jednom nam je naznačio kako poznaje svoje tijelo, kako zna ono funkcionira, te se uvijek fokusira samo na pobjedu jer ga samo pobjeda zadovoljava. Danas, pun energije željan je novog meča, svaki dan trenira rekreativce, ali i sebe u Athletic Gym Pula, a u slobodno vrijeme bavi se drugim sportovima.
ŽELJAN AKCIJE
– Našao sam se na prisilnom godišnjem odmoru kao i cijeli svijet. Svi smo u nekakvoj pauzi. Prije svega ovoga imao sam dobar meč u Puli i vratilo se sve po starom. Trebao sam nakon toga imati vrlo zanimljiv meč 25. ožujka u Moldaviji. Prvo su ga otkazali za lipanj, pa za početak srpnja i sada je predviđen za 25. srpanj. No nema još službene potvrde da će se to stvarno održati. Nitko još ne zna što će biti s tim. Iskreno se nadam da će se meč održati što prije jer mi stvarno fali. Imam veliku želju boriti se ponovno. Taman sam se vratio na pobjednički put.
PRIVATNI I OSOBNI TRENINZI
– Imam dobro okruženje i dobro treniram. Otvorili smo novu podružnicu Trojana. Osim što tu treniram, vodim i privatne treninge. U principu imamo sada dvije dvorane, a u ovoj drugoj dvorani Denis Vojniković i ja zaduženi smo za borilački dio. Do nas je i teretana koja nema veze s Trojanom, ali isto tako korisna. Meni je iskreno dobro u ovom periodu jer se osjećam kao da sam u nekom kampu na pripremama. Blizu dvorane imam stan, treniram tri puta dnevno pa nakon svakog treninga odem doma otuširam se, odspavam, odmorim malo i vratim se akciju. Provodim dane s dosta jakim ritmom, no, mladi smo i kad ćemo ako ne sada. Imam puno prijatelja rekreativaca s kojima vodim privatne treninge i s njima stvarno odradim i ja pola treninga svaki dan, a uz to treniram zasebno u večernjim satima. Kako s njima, pa tako i samostalno uvečer, imam naporne treninge jer je sad vrlo toplo. Znojimo se i skidamo kile što mi u ovom periodu priprema za meč jako dobro dođe. Ovaj mi ritam trenutno savršeno odgovara, ali da nema meča ne bi bilo tako zbog procesa jakog gubljenja kilograma.
GUBLJENJE KILOGRAMA I PSIHA
– Gubljenje kila jako utječe na psihu. Sam meč nije toliko stresan. To je tri puta po tri minute. Ali pripreme za svaki meč kreću minimalno 20 dana prije samog meča. Tada se počinje paziti na prehranu, jede se u manjim količinama i što se bliži dan meča, smanjuju se obroci, a pojačava se trening kako bi se stvorila snaga. Sve to jako utječe na psihu, posebice zadnji tjedan. Mogu reći da je zadnji tjedan u biti dosta opasan. Tada budeš jako nervozan i neugodan. Moji bližnji znaju se iskopčati na moje bizarne ispade u tom periodu jer znaju da je nervoza u pitanju. Zadnji dan izgubi se najveći broj kila jer niti ne jedeš niti ne piješ, samo treniraš. Kad sam bio mlađi bilo je lakše podnesti cijeli taj proces. Borim se uvijek u istoj kategoriji, ali sada imam više kila, kosti su mi teže i tijelo mi je starije i teže podnosi skidanje kila. Svojedobno sam s 75 kg lako prešao na 70 kg. Gubljenje 5 kg ne bi niti osjetio. Za vrijeme perioda izolacije radi Korona virusa, otišao sam na 85 kg i to je 15 kg više nego što to kategorija dopušta tako da je sada definitivno teže. Ali dobro, što je tu je, preživjeti ćemo. Preživjeli smo sve i to ćemo.
SAMO SPORT
– U slobodno vrijeme idem na kejtanje, snowboard na vodi. Otkrio sam ga lani. Preko zime, prakticirao sam ga i na Tajlandu. Sada, preko ljeta, vikendom stvaramo stalno neke trikove i baš mi je zanimljiv sport. Uz to, prakticiram jednom tjedno odbojku na pijesku. To je moja stara ljubav. Kod mene je u biti samo sport. Za drugo, vremena baš i nema. Drago mi je što nemam slobodnog vremena makar ne mislim na gluposti i ne radim gluposti. Ne izlazim previše i što manje imam slobodnog vremena to mi se manje gluposti motaju po glavi. Volim kad mi je dan potpuno ispunjen. To mi jednostavno odgovara i to tako treba biti.
