Živimo u vremenu velikih promjena, među kojih dogodila se ona koja nas je zatvorila doma, barem one koji se drže mjera. No, sve što nam se dosad dogodilo u životu nosilo je sa sobom paket pouke.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Zdravog grada Poreč Nataša Basanić Čuš razmotrila je situaciju te iznijela svoje zapažanje o pouci ove zdravstvene krize uzrokovane virosom COVID 19.
POUKA ZDRAVSTVENE KRIZE
– Još uvijek smo u jeku pandemije i širenja novog virusa COVID 19 što je najveći trenutni izazov zdravstvenih sustava svijeta. Zdravstveni profesionalci širom svijeta zauzimaju različite stavove i postavljaju državne sustave obrane te pozivaju stanovnike na suradnju. Ovakve situacije koje su nove, u kojima nema brzih rješenja, nema lijekova niti cjepiva protiv novog virusa pokazuju da je ključ uspjeha povezanost, povjerenje i suradnja svih stanovnika i profesionalaca.
Je li onda ova kriza izazov i za čovječanstvo? Definitivno je! Za sve ljude svijeta ova situacija je izazov iz kojega bi trebali ponešto naučiti. Kriza mnogo čemu može naučiti užurbanog čovjeka zapadne kulture. U zapadnoj kulturi se živi dinamično, u svijetu brzih promjena koji traži brza rješenja. Baš nasuprot tome ova utakmica s virusom pokazuje kako u prirodi ravnoteža treba zavladati postepeno, pokazuje da se sve ne može riješiti niti brzo niti lako, da nismo svemogući, da nemamo čarobni štapić, da niti novac ne može riješiti ovaj problem u jednom trenutku nego tek u nekom vremenu.
PROMIŠLJANJE SUSTAVA VRIJEDNOSTI
– Ova zdravstvena kriza vraća ljude na promišljanje sustava vrijednosti, na izbor životnih prioriteta. Postaju svjesniji onoga što im je u životu najvažnije. Neprestana žurba i trka za zaradom sada u trenu zastaje pred jednom jedinom mišlju – da ostanem zdrav/a ja i svi moji! Ono što u životu ponavljamo, ponekad samo usput, da je zdravlje najveća vrijednost sada je u centru naše pažnje. Brinemo se jako za osobno zdravlje i zdravlje naših najbližih!
Isto tako ova zdravstvena kriza koja traži primjenu najstarije epidemiološke mjere- izolaciju, pokazuje nam zorno da smo društvena bića. Koliko smo se samo puta nakon posla ili drugih napora htjeli odmoriti, zamišljali kako bi bilo dobro da smo sami i da nas nitko ništa ne pita? Sada gotovi svi redom razumijemo koliko nam drugi ljudi nedostaju. Mnogi ne viđaju svoje drage osobe jer ih štite pa im već tjednima samo mašu na prozorima i donose stvari pred vrata, ne viđaju rođake, prijatelje, poslovne partnere. Zato nas ova kriza uči da shvatimo koji su nam ljudi zaista važni. Koji nam to ljudi najviše nedostaju, koje nam osobe padaju na pamet, koga želimo nazvati, čuti, koga bismo željeli vidjeti čim to bude moguće. Sada smo u prilici shvatiti koji nam ljudi najviše nedostaju.
Ova nas kriza sigurno uči strpljivosti jer ubrzan poslovni čovjek zapadne kulture sve je samo nije strpljiv. Trči za poslom, novcem , zaradom, prilikama. A zapravo, strpljivost je vrlina, potiče nas na disciplinu, odgovornost, samokontrolu, na suradnju, slušanje uputa, na empatiju i podršku za druge .
Baš zato, svaki izazov, ma kako se činio zahtjevnim i teškim uvijek je prilika za učenje. Stoga bi bilo važno da iz ovog izazova, koji nas je stjecajem okolnosti ujedinio, ponesemo jasno definiran vrijednosni sustav koji u centar stavlja naše zdravlje i ono naših najbližih, da cijenimo, prepoznajemo i njegujemo veze sa svim važnim ljudima koji nas okružuju te da za njih uvijek imamo vremena, da budemo strpljivi, disciplinirani i odgovorni u odnosu na sebe i druge.
STRAH KAO KORISNA EMOCIJA
– Iz ove krize možemo naučiti i to da je strah važna i korisna emocija koja nas čuva. Ovo je dobra mogućnost da naučimo kako strah pretvoriti u odgovorno ponašanje koje nas štiti. Strah nam pomaže da gradimo svoju obranu onda kada je umjeren i kada nije paničan jer nas panika paralizira. Zato je važno slušati samo vjerodostojne informacije značajnih stručnjaka te se u odnosu na njih ponašati. Tada nećemo doći u stanje panike jer nam vjerodostojne informacije daju mogućnost za djelovanje, a djelovanje povećava našu sigurnost.