Jedan od najupečatljivijih nastupa na Dori 2020. godine imali su Alen Vitasović i Božidarka-Matija Čerina s pjesmom „Da se ne zatare”. Čerina zadivila je publiku svojom neopisivom energijom, zavidnim stasom te značajnim vokalnim sposobnostima što nas je zaintrigiralo.
Obratili smo joj se i saznali direktno kakav je bio njen dosadašnji glazbeni put, tko su joj uzori te kako izgleda njena svakodnevica.
SVE JE KRENULO S RODITELJIMA
– Pa nekako je sve krenulo s mojim roditeljima i s njihovim prijateljima. To je bilo jedno veliko društvo koje je voljelo glazbu i koje se često nalazilo i družilo uz pjesmu. Jako često bi kao mala pjevala s njima I tom bi me prilikom dizali na stol da me svi vide i čuju. Što se tiče profesionalnijeg djela, moja majka me s 15 godina “gurnula” na pozornicu jer “nek mala pjeva da ju se čuje”. Tako sam krenula na festivale gdje sam svakim nastupom osvojila neku od nagrada bilo to od publike ili struke. Zadnje što je bilo prije Dore je Večer dalmatinske šansone u Šibeniku gdje sam s pjesmom “Odolijevam” osvojila nagradu za najboljeg debitanta, a bome konkurencija je bila vatrena. Pjevam u nekoliko različitih bendovima te nisam stala do danas a nadam se da ni neću. Od kad sam se popela na pozornicu nikako se ne dam maknuti!
UZORI
– Meni su uzor ljudi koji se i nakon teškog udarca dignu i bore. Oni koji ne poznaju “ne mogu”. Jedni od takvih ljudi bili su moji roditelji. Oni su me učili da kad god je teško u životu imamo dvije opcije past ili ustati, a mi ne padamo. Učili su me da se bez obzira koliko je teško dignem i borim se s osmijehom na licu.
IMPRESIVAN NASTUP NA DORI
– Sve je počelo kada me autor pjesme Robert Pilepić zamolio da otpjevam demo za pjesmu Da se ne zatare. Ta pjesma je zatim našla put do Alenovog uha koji je pitao tko to pjeva, a zatim na moju sreću je slijedilo “Hoću s njom pjevati”. Vizualni dio nastupa imali smo u glavi i prije nego smo poslali pjesmu na Doru. Zapravo, ideje su se rađale spontano u studiju kada smo snimali vokale. Konkretan nastup i vizualni dio počeli smo razvijati nakon šta smo saznali da smo prošli. Pridružile su nam se naše princeze Suzana Matušan, Sara Astafović, Lea Belaić, Marina Katić i naša koreografkinja Julija Kožul. Htjeli smo da vizualno a ne samo vokalno stvarati skupa s pjesmom priču odnosno jasno poslati poruku pjesme.
Poruka pjesme je da nikad ne smijemo zaboraviti svoje običaje, odnosno tko smo, što smo i od čega smo bez obzira iz kojeg dijela Hrvatske smo. U modernom smo vremenu ali to ne znači da trebamo odbaciti tradiciju već ju možemo itekako “ukomponirati” u život. S nastupom smo izuzetno zadovoljni. Presretni smo i zahvalni što je publika glasala za nas te smo po glasovima publike zauzeli visoko 4. Da nisam pjevala demo za tu pjesmu, ničeg ovog ne bi bilo. Na svu sreću jesam.
SVAKODNEVICA
– Kažu mi često uspori, ne žuri, udahni ali ja ne poznajem drugačiji život. Čim sam par dana doma jer na primjer imam temperaturu ja zaista ne znam kud bi sa sobom. Mislim, da je to kroničan višak energija koji se često pretvori u kroničan umor ali nema mi pomoći. Dan mi započinje u 6 i 30, a završava kasno oko 23 , naravno ako nije vikend i nemam nastup. Tako nekako i kuću svoju “vidim”, kasno navečer. Cijeli dan sam u pokretu. S posla na probu, treninzi, poduke, suđenje na bazenu, do nedavno i još jedan fakultet i tako dalje da ne nabrajam jer trebao bi još koji red ili možda stranica da sve to stane. Priznajem, teško je pratiti moj ritam. Ali volim to, volim tu dinamiku i tako ću sve dok se ne umorim. (foto: Andrea Gržičić )