Ove godine na Dori, Alen Vitasović nastupa s Božidarkom Matijom Čerina, a pratiti će ih Suzana Štefanić, Lea Belaić i Sara Astafović iz zbora Torretta te Marina Katić iz zbora Josip Kaplan u stiliziranim kostimima Ksenije Mogin kod kojih se ističu uzorci narodnih nošnji pet subregija, Primorsko-goranske županije- Liburnijski kras, Susak, Novi Vinodolski, Delnice i Punat.
Zajedno predstaviti će „Da se ne zatare“, pjesmu s kojom će se natjecati na Dori 2020, kako bi, ukoliko pobjede, predstavili hrvatsku baštinu prilikom Eurovizije.
Glazbu i stihove načinio je Robert Pilepić, dok je Duško Rapotec–Ute poradio na aranžmanu. Tematika vezana je uz očuvanje bogate tradicije u skladu s novim vremenima što će dodatno naznačiti i koreografija Julie Kožul.
Kao čestog natjecatelja Dore, pitali smo Alena Vitasovića kako su nastupi na Dori označili njegovu karijeru, kakva su očekivanja od ovogodišnjeg nastupa te kakve su se promjene dogodile u natječaju tokom ovih godina.
DORA I KARIJERA
– Nastupi na Dori nisu baš previše obilježili moju karijeru. Mislim da su uvijek pobjeđivali podobni i korupcija. Nastupao sam 7 puta. I uvijek je bilo solidno. Pjesma JA NE GREN je po meni bila idealna za Euroviziju, ali dobila je tada Severinina Moja štikla. Ima puno nepravdi. A opet Dora je dobra promocija za sve izvođače.
OČEKIVANJA
– Ništa ne očekujem, nećemo pobijediti. Pjesma je genijalna i bila bi odlična na Euroviziji. Volio bi da bude lijep nastup u što ne sumnjam. Pjesma je etno techno. Imam te 4 curice oko sebe i pjevačicu Božidarku iz Rijeke, vrhunska pjevačica. Pjesma nije posvećena nikome osim Istri i Rijeci i da pokažemo što znamo.
DORA – NEKAD I SADA
– Nekad je Dora bila ipak bila bolja. Sviralo se uživo. U zadnjih 10-ak godina smo se blamirali u Europi. HRT stalno nešto eksperimentira. Možda ova nova forma izrodi nešto bolje. (foto: Andrea Gržičić )