Dvije strasti i jedna ljubav čine posebnost pjevačice Nine Fakin. Mlada i lijepa pjevačica osim što gaji veliku strast u izražavanju emocija putem glazbe, svoju drugu strast gaji prema jahanju. Vjetar u kosi i pjesma na usnama aktivnosti su s kojima uživa i osjeća se slobodnom.
Prilikom njenih dosadašnjih nastupa i pjesma, može se primijetiti njena jaka ljubav prema čakavštini. Iako sada radi na pjesmama na hrvatskom jeziku kako bi se mogla povezati s većim brojem obožavatelja, njeno divljenje prema svojem dijalektu i zavičaju ne prestaje, kao što nam je navela u našem kratkom razgovoru.
PJESMA I JAHANJE
– 2017. na MIK-u sam otpjevala „Ča je život”. Kako sam tada spomenula da imam konje i da ih jako volim, Andrej Baša mi je predložio da putem pjesme spojim te dvije ljubavi te je nastala pjesma „Galop”. Volim i pjesmu i jahanje, kod mene ne može jedno bez drugog. Jašem dok pjevam, a pjevam dok jašem. Pjevam otkad znam za sebe, a isto tako jašem već 16 godina, odnosno kad sam kao mala počela malo bolje razumijeti stvari. Jahanje i pjevanje nekako je usađeno u moju srž i karakter tako da to nikako ne bih mogla odvojiti. Daju mi poseban osjećaj slobode te osjećaj ispunjenosti i povezanosti.
PRIJELAZ NA HRVATSKI JEZIK
– Dosadašnje pjesme vezane su za čakavštinu, a sada radimo na pjesmi za širu javnost na hrvatskom jeziku. Kako sam krenula studirati, ljudi me često znaju pitati što u biti znače riječi u mojim pjesmama na čakavštini. Odlučila sam se stoga napraviti upravo pjesmu na hrvatskom jeziku kako bi ju više ljudi razumjeli.
IDOL U ČAKAVŠTINI
– Čakavština je počela izumirati među mladima jer smo nekako pritisnuti sa svih strana. Moja generacija se osjeća čudno kada se čuje „otvori ukno” jer ne razumije što to znači. To sam primijetila već kad sam svojedobno krenula u pazinski Kolegij. Imala sam kolege doslovno sa svih strana Hrvatske i samo tri kolegice iz Pazina s kojima sam mogla pričati čakavicu. U početku to baš nije bilo ugodno jer tu i tamo bi se susrele s nekakvim podsmijehom. Ne bismo trebali napustiti našu čakavštinu. Trebamo biti ponosni na to, kao što je to prikazala Elis Lovrić, koja mi je ujedno i uzor. Ona je svoje narječje probila i na svjetskoj razini, nastupila je i na Dori, valorizirala je specifičnost svoga kraja i postigla vrhunske rezultate. Teško je pogurati svoje narječje jer manje ljudi to može razumjeti, ali ona je pokazala kako se ipak može to učiniti. Smatram pozitivnim što se u škole uvela zavičajna nastava jer se time može potaknuti djecu i mlade na korištenje čakavštine te da se ne zaboravi kultura i naši stari običaji. Ne znam postoji li koji glazbenik koji se koristi isključivo čakavštinom da ima velik utjecaj na mlade. Mladi baš i nisu toliko zainteresirani za dijalekt koliko bismo mi glazbenici voljeli da budu. Voljela bih osobno da bude više mlade publike na MIKu, ali jednostavno ne može se nikoga ništa prisiliti. No, nadam se da će se nešto promijeniti. Čakavski je vrlo melodiozan, čak i više nego hrvatski jezik. Zanimljiv je, riječi su pomiješanog podrijetla, hrvatskog, talijanskog, slovenskog i drugih. Imamo vrlo zanimljiv izgovor i jezik. Naš izgovor slova ć je specifičan i svima zanimljiv.