Kad sjednete u kazalište, isključite se od svoje sadašnjosti i prepustite se izvedbi opere na sceni, doživjeti će snažne emocije strasti, žudnje, straha, ljutnje i sreće zahvaljujući umjetničkoj interpretaciji opernih pjevača koji dramsko djelo svojim vokalnim i glumačkim sposobnostima pretvaraju u jedinstven doživljaj.
Poznato milansko kazalište La Scala ubraja se u petnaest najpopularnijih kazališta svijeta, a njemu predstavile su opere i baleti gdje su svoje umjetničke sposobnosti predstavili svjetski velikani, kao što su Jessye Norman, Luciano Pavarotti, Giuseppe di Stefano, Placido Domingo i Angela Gheorghiu. Popisu izvođača na velikoj pozornici poznatog kazališta pridružio se pulski bas Toni Nežić.
Naučena na visoka kvalitetu umjetničke interpretacije, publika kazališta La Scala je zahtjevna za svakog predstavnika operne izvedbe. Kako se iskustvo u La Scali odrazilo na njegov profesionalni rast, što ga je motiviralo da se bavi operom, kakav je status opere danas, kako se priprema za izvedbe te koliko su vibrato i gluma bitni u operi, ispričao nam je ukratko Nežić.
NEPROCJENJIVO ISKUSTVO U LA SCALI
– Nastup u La Scali, uz to debi sa Verdijanskom rolom svakako je moje ostvarenje sna. La Scala kao jedna od vodećih opernih ustanova na svijetu za svakog umjetnika veliko je dostignuće i predstavlja ogromnu referencu za daljnju karijeru. Što se tiče iskustva, neprocjenjivo je ono što sam doživio u ovih mjesec dana. Naime kako sam odigrao sve predstave Rigoletta koje su bile predviđene, 9/9, bez alternacije uz velikog maestra Nuccija, stekao sam sigurnost, “rutinu izvođenja uloge”, preneseno mi je ogromno znanje, isto tako naučio sam neke stvari o sebi i svom pjevanju koje do tada nisam znao. Scena neminovno sama od sebe uči pjevača i traži od vas stalni napredak u svim pogledima. Svakom daljnjom izvedbom trudio sam se dodavati daljnje “interpretacijske slojeve” u vidu glasovne i glumačke interpretacije, kao i sjedinjavanje obje. Mislim da sam napravio veliki skok kao pjevač i izvođač i da sam od prvog do zadnjeg nastupa rastao u vidu izvođenja.
GLUMA U OPERI
– Opera je kao što znamo i scenska umjetnost stoga gluma čini vrlo važnu komponentu bilo kakvog tumačenja uloge. Traženje prirodnosti pokreta na sceni koji je u smislenoj vezi s onim što predstavljate i tumačite kroz glazbeni dio složen je proces kroz koji svaki put prolazimo u pripremi uloge sa redateljem. Zatim uklapanje svega toga u redateljevu viziju i stvaranje lika u fizičkom i emotivnom pogledu bitan su dio profesije kojom se bavim. Glumu u globalu shvaćam kao “akciju- reakciju” u odnosu na kolege, reagiranje na podražaje koje dobivate od kolega na sceni, isto tako i reagiranje na svoj tok misli i emotivno stanje uloge koju u tom trenutku tumačite na sceni. Tada i gluma prestaje bit “gluma” i dobiva logičnost i prirodnost pokreta i lik postaje uvjerljiv i dubok. Međutim smatram kako u opernoj umjetnosti glazba uvjetuje dosta toga kao i samo pjevanje za koje smatram da mora biti na visokom nivou da bi interpretacija uspjela. Nadahnuta interpretacija bez pjevačke podloge za mene nema dovoljnu težinu.
OPREDJELJENJE ZA OPERU
– Motivirala me želja za školovanjem glasa prvenstveno. Nakon što sam otkrio prve arije i osjetio da mogu doprinijeti opernoj umjetnosti ono što zaslužuje, tada sam pokušao dati sve od sebe da to uspijem i taj proces pokušavanja traje svaki dan i nadam se da će trajati dugi niz godina. Sukladno tome, ljubav prema operi se definitivno razvijala vremenom.
STATUS OPERE DANAS
– Na status opere u svijetu gledam pozitivno. Mislim da opera u većini država gdje ima svoju tradiciju stoji vrlo dobro. Pokušava se odgajati nova publika, tako mnoge opere imaju programe za mlade ljude ispod 30 godina, za djecu vrtičke i školske dobi. Kroz vizualnu umjetnost i postavljanje opernih naslova u modernije doba, radi se na popularizaciji tog žanra. Mislim da se putem možda počelo premalo pridavati pažnje glazbenoj komponenti, da je sa naglim porastom broja produkcija, kvaliteta izvođenja, glazbena i pjevačka, opala u odnosu na neka prijašnja vremena. Sama glazba i tekst opera posebice velikih skladatelja u većini su slučajeva bezvremenska djela koja predstavljaju najljepše stranice koje je ljudska ruka napisala i na taj način izrazila sve emocije, bilo dobre ili loše, koje svaki pojedinac i danas proživljava. Tako da je opera u globalu sa svojim temama aktualna danas, kao što je bila i u prijašnjim vremenima. To naravno ne znači da opera nema problema, oni naravno postoje kao i u svaka profesija.
ODRŽAVANJE GLASA
– Formu glasa prvenstveno održavam vježbanjem, zatim spavanjem. Mislim da uz pametno i redovito vježbanje glasa, dobar san ima jako važnu ulogu. Zatim sve što se ide u održavanje dobrog zdravlja, prehrana, tjelovježba i sve ostalo. Iza izlaska na veliku scenu stoje godine “treninga” i naobrazbe u vidu klasičnog glazbenog obrazovnog sustava i van njega. Ulaganje u sebe je vrlo bitno, iza svake produkcije je velik broj proba i sati provedenih na konkretnom djelu koje se izvodi, a prije toga godine rada na vlastitom napretku.
VIBRATO
– Vibrato je često po mojem mišljenju mistificiran kod široke publike. Vibrato je logična posljedica opernog pjevanja i trebao bi doprinijeti ugodnom slušanju. Također trebao bi se dogoditi kao prirodna posljedica ispravnog pjevanja, spontano. Što znači da ne bi trebao biti čujan u smislu da slušatelj primijeti varijaciju u razmaku od više tonova ili da smeta pjevačkoj liniji ili ljepoti vokalne linije. Vibrato je po meni i dio osobnosti svakog glasa, nešto što daje posebnost i doprinosi samoj boji glasa. (foto: Marko Pletikosa)