Predan rad i disciplina donose rezultate. Neki posustanu i postanu dio statistike, dio prosjeka, ali oni iznadprosječni ne odustaju, putuju ravno k cilj i s vremenom se na njihov postignuti rezultati počinju lijepiti nove zanimljive prilike, kao što se to dogodilo Darku Buseru koji se je pozivom Dragana Stojkovića-Piksija iz istarskih sportskih redova prebacio u Kinu. Velikim dijelom njegova profesionalna trenerska karijera zabilježila se u FC Chelsea, a vrlo zanimljiv bio je njegov rad u Istri i Medulinu 1921 te u nogometnog kampu Dupla Kruna gdje je uz ostale trenere ponudio djeci od 5 do 15 godina šarolik program vezan uz nogometne aktivnosti.
Njegov način razmišljanja te njegovo iskustvo u Kini predstavljamo vam u nastavku ovog članka.
NISAM MOGAO ODBITI
– Poslije 24 godine intenzivnog rada što u Engleskoj, to i u Južnoj i Sjevernoj Americi, odlučio sam se odmoriti i posvetiti se porodici. Nisam planirao biti bez profesionalnog ugovora dvije godine, ali čekao sam pravu priliku i nisam htio žuriti. U međuvremenu radio sam jednu sezonu za Istra Pulu i jednu polusezonu za Medulin, bilo je to interesantno iskustvo jer nikada prije nisam radio u amaterskom nogometu i prijala mi je ta avantura. Kada je stigao poziv od Dragana Stojkovića- Piksija da mu se pridružim u Kinu, nisam puno razmišljao.. Timing, uslovi i projekt bili su odlični i jednostavno nisam mogao odbiti.
ZAPAD VS ISTOK
– Guanghzou je treći grad po veličini u Kini i teško je konkretno reći koliko ima stanovnika. Ovdje nema godišnjeg doba, uvijek su velike temperature, i velika vlaga, ima puno kiše, pogotovo ljeti, i na sve to se treba priviknuti. Hrana je dosta drugačija od naše, ali poslije par mjeseci uđe se nekako u ritam. Kultura i mentalitet su veoma drugačiji i na pogledu nogometa i generalno, tako da se neke stvari jednostavno moraju prihvatiti. Ogromna je razlika u nogometu, ako se uzme u obzir da je Hrvatska druga u svijetu, i da na ovim prostorima ima puno talentiranih igrača i trenera. Razlika je u pristupu, entuzijazmu i profesionalizmu. Kinezi imaju odličnu infrastrukturu, uložili su dosta novaca u nove stadione i trening centre, ali im nedostaju ljudi koji znaju raditi, to je ujedno i razlog sve većeg dolaska stranih trenera i igrača u njihovu Super Ligu.
RAD U FC CHELSEA
– 14 sezona u takvom klubu je najbolji period u mom profesionalnom životu. Bio sam okružen nevjerojatno dobrim mentorima i upijao sam svakodnevno njihovo znanje i savjete. Nogomet se razvija svakim danom i moraš uvijek raditi na sebi i svojoj edukaciji kako bi na najbolji način pomogao igraču i ekipi u njihovom razvoju. Kad smo dolazili na trening na ulazu zgrade pisalo je: „Hard work beats talent, when talent doesn’t work hard”. To je služilo ne samo igračima, već bi to bio podsjetnik i za nas trenere da se uvijek moramo maksimalno posvetiti svom poslu ako želimo biti uspješni.
IZNADPROSJEČAN VS PROSJEČAN IGRAČ
– Iznadprosječan igrač je najinteligentniji igrač na terenu, tu prvenstveno mislim na nogometnu inteligenciju. To je igrač koji predvidi situaciju prije nego što se ona dogodi, ali to nije sve. Iznadprosječan igrač je nevjerojatno posvećen, discipliniran i fokusiran na treninzima. To je ono kad ustaneš ujutro i kažeš samom sebi: „Mogu, želim, hoću”, dok tvoji vršnjaci spavaju ili se vraćaju iz noćnog kluba. Veliku ulogu ima obitelj, zdravo okruženje i treneri, ali na kraju sve je na igraču i sve je u njegovoj glavi. Nažalost postoje i prosječni igrači koji nisu ostvarili svoj potencijal, a bili su talentirani. Ništa bez rada.