Ljeto je vrijeme kada se u prolazu mogu otkriti ne toliko poznati talenti. Upravo smo i mi u jednoj toploj ljetnoj večeri začuli vedru skupinu kako pjeva uz more. Improvizirani glazbeni program vodio je izvanredan zabavljač i vrlo dobar glazbenik koji je nizao pjesmu za pjesmom različitih žanrova prema upitima prisutnih, te u svakoj pauzi našalio bi se pokojom pričicom, pa i na svoj račun. Osim što nas je pozitivno iznenadila njegova animacija društva, zadivljujući je bio i njegov styling. Bio je to Aleks Nadišić, skroman nastavnik gitare Glazbene škole Ivan-Matetić–Rongov u Puli, predsjednik i voditelj glazbenih tečajeva jedne od nekoliko sekcija i kulturno umjetničkih programa pri Okud ISTRA, voditelj glazbenih tečajeva u rovinjskom Glazbenom Laboratoriju te ujedno i utemeljitelj Međunarodnog gitarističkog natjecanja klasične gitare Pula Guitar Fest koji je ove godine obilježio svoje 7. izdanje pri čemu se prezentirao velik broj talentirane djece iz cijele Europe i eminentnih profesora pedagoga gitarista koji su ocijenili prijavljene natjecatelje.
Zadivljeni njegovim vedrim duhom, upitali smo ga malo o važnosti stylinga za umjetnika, kako pamti velik broj tekstova pjesama te kako razlikuje dobru od loše glazbe.
STYLING UMJETNIKA
– Styling je definitivno bitan dio u umjetnosti, ali i izvan nje. Rekao bih da je to važna karika koja nosi svoju određenu težinu, a i puno govori o osobnosti i karakteru nas samih.
PAMĆENJE TEKSTOVA PJESAMA
– Dugogodišnje iskustvo, praksa, naobrazba i teoretski dio dovodi do čistog automatizma. Mogu to usporediti s auto školom, gdje je potrebno napraviti veći broj radnji neposredno prije kretanja autom, te usvojiti sva pravila i znakove u prometu. Iskreno, u početku mislio sam da neću nikada sve to popamtiti, a danas jednostavno sjednem i odvezem se od točke A do točke B.
DOBRA ILI LOŠA GLAZBA
– U svijetu umjetnosti gotovo neprekidno se ostvaruju nekakve suradnje, ideje i organizacije javnih glazbenih aktivnosti, koncerata, seminara, humanitarnih akcija, kulturnih događanja, festivala i manifestacija, tako da bi mi bilo teško izdvojiti nešto pored svega što se realiziralo kroz sve te godine unazad, možda poziv na Winter Music Conference, (IDMA – International Music Awards). Također je vrlo teško izdvojiti favorita, gotovo nemoguće, glazbenicima. Naročito nama koji se bavimo i klasičnom glazbom pored slobodne, samim time taj opus u traženju favorita je uvelike opširniji jer seže još u doba renesanse, pa sve preko baroka, klasicizma, romantizma, i nadalje sve do danas. Uistinu mnogo kvalitetnih djela, kompozicija i songova, stvarno ne mogu izdvojiti nešto. Svako razdoblje i svaki žanr u glazbi nosi svoje određene ljepote, vrijednosti i izazove. Možda je puno veća vrijednost isključivo za nas glazbenike znati prepoznati kvalitetu od onog instant mainstream-a namijenjenog za šire mase. Za mene više ne postoji dobra ili loša glazba. Ona je za mene samo glazba, čista, iskrena, osjećajna, fluidna, koja me suptilno osvaja i mami iz mene neke od reakcija, osjećaja ili emocija, ovisno o trenutku, situaciji i periodu u kojemu se nalazimo kroz život.