Za običnog promatrača, triatlon može se činiti da je sport kao i svi drugi, no za osobe koje se njime bave, triatlon pripada posebnoj dimenziji za koju se vrijedi adekvatno pripremiti kako bi se prošli uspješno svi segmenti tog sporta.
Luka Grgorinić u triatlonu je već osam godina, od svojih malih nogu do sazrijevanja. U nedavnom natjecanju ETU Triathlon Balkan Championship koji se održao u Ohridu, Luka osvojio je prvo mjesto. Trud i kontinuirani rad pokazali su se isplativim, no uz to bilo je i mnogo žrtvovanja o čemu nam je i ispričao Grgorinić.
NAPREDAK FORMOM I REZULTATIMA
– Kao mali prvo sam se počeo baviti vožnjom mountane bikea, zatim s atletikom te sam se našao u 2 od 3 sporta koja čine triatlon. Kada sam se upisao u Triatlon klub Pula osjetio sam da je to to, da je to sport za mene i sada se njime bavim već osam godina i svake godine sve više napredujem i formom i rezultatima. Triatlon za mene predstavlja veliko zadovoljstvo i sreću. Uživam u jakim treninzima i u patnji nakon njih, osjećam da napredujem nakon svakog dobro odrađenog treninga i to me čini sretnim i motivira me da nastavim se truditi i taj trud dokazivat na natjecanjima.
ASTMA PREKINULA TRKU
– Moje najteže sportsko natjecanje bilo je prošle godine na juniorskom europskom prvenstvu u triatlonu. Gužva u vodi na startu trajala je cijeli plivački segment, izašao sam iz vode kao “pijan” nisam znao gdje sam. Kada smo počeli voziti bicikle na početku staze je odmah bilo brda i nakon njega jaka nizbrdica gdje su mnogi triatlonci pali ispred mene. Sve to jako je utjecalo na moju “psihu” i nisam se uspio smiriti, astma se aktivirala i nisam uspio završiti utrku.
TRIATLON I DRUŠTVENI ŽIVOT
– Triatlon je moj sport, želim se njime baviti vječno, a kada završim svoju profesionalnu karijeru rado ću probati i razne druge sportove, ali uvijek ću ostati u triatlonu, ako ne kao sportaš probati ću bit dio kluba kao potpora mlađima ili možda čak trener. Triatlon je super sport, ali je užas za društveni život sportaša. Nisam išao na maturalac, maturalnu zabavu, u klubove s prijateljima, nisam često izlazio, sve to pa i još mnogo toga žrtvovao sam za dobar rezultat. Uz velik broj treninga zadovoljan sam kako si održavam društveni život, nekad je teško, ali znam zašto to propuštam. Prije natjecanja razmišljam o sve, pokušavam bit opušten i ne dozvoliti tremi da me obuzme. Prije starta vizualiziram stazu i sam sebe bodrim, govorim si da sam spreman da sam jak da ja to mogu i pokušavam osjetiti što više djelova tijela kako bih osjetio adrenalin i svježinu što mi da je snagu i vjeru u sebe i dobar rezultat. Tijekom utrke razmišljam najviše o tehnici, malo o taktici i puno o disanju. Kada utrka završi moje raspoloženje i misli jako ovise o tome kako sam odradio utrku, uglavnom se trudim da završim sretan. (foto: Denis Grgorinić)