Biti nekom potpora i zaštititi ga vrlo je težak zadatak kojeg nisu svi spremni zauzeti. Često se kaže kako nas život tjera da se brinemo sami o sebi, kako ne smijemo imati povjerenje u nikoga, kako se moramo zatvoriti u svoja fizička i spiritualna četiriju zida kako nam se ne bi što dogodilo.
Kristian Družeta napisao je knjigu o osobi koja se brine o životu druge osobe, koja je spremna i umrijeti kako bi zaštitila tu drugu osobu, a to je tjelohranitelj. Knjigu “Tjelohranitelj – specijalist zaštite štićenih osoba” predstavio je autor punoj dvorani publike u pulskoj Središnjoj knjižnici prilikom čega smo doznali kako je on došao do ideje pisanja te knjige, kako je prikupio materijal, kakvi su tečajevi za to zanimanje, koja je potreba za tjelohraniteljima u Hrvatskoj te što je za njega strah.
IDEJA ZA PISANJE KNJIGE
– Ideja o pisanju započela je onog trenutka kada se javio interes da radim taj posao, odnosno kada sam odlučio taj interes konačno realizirati. Početkom 2000. godine odlučio sam naučiti nešto o tom poslu prije negoli sam ga zapravo počeo raditi jer sam smatrao da ipak treba imati nekakvog znanja o tome. Tada informacija nije bila prisutna kao što je to danas posebice u ovom području koje je bilo poprilično u državnoj tajnosti. Nakon te godine upisao sam više tečajeva, sakupio puno materijala i otišao sam iz Pule jer ako želite taj posao raditi morate promijeniti mjesto života, odnose i način života. Pisao sam kasnije članke za časopise “Hrvatski vojnik” i “Zaštita”. Za objavu knjige potaknula me knjiga kolege u kojoj sam vidio da je jako puno svojih citata.
SPOJ TEORIJE I PRAKSE
– Knjiga je spoj teorije i prakse. To je sve provjereno u praksi i ponudio sam to kao moguće rješenje. Stvari se uvijek mijenjaju, usavršavaju i okolnosti su sad razlikuju. To je područje u kojem se uvijek nadograđuje. Sve se da naučiti kad se čovjek odluči. Treba sjesti, početi učiti, gutati informacije te ići smjerom kojim se uputio. Biti će tu prepreka svakojakih, ali sve se može kad se čovjek odluči to napraviti. Netko će vas popratiti, netko neće u vašoj priči i to je normalno. Što se tiče moje mladenačke želje, valjda je proizašla iz okoline u kojoj sam živio. Nekad sam mislio da ako se baviš borilačkim vještinama da je to sasvim dovoljno da se možeš baviti ovom poslom, a u biti je to ono što vam najmanje treba u ovom poslu. Pojavio se interes za tu priču gdje ima tajnovitosti u svemu tome. Zanimljivo je to kada si spreman dati svoj život kako bi zaštitio neku drugu osobu i podariti posebne vrijednosti koje moraš preispitati u sebi. U ovom poslu postoje htjeti, moći i znati. Htjeti je mentalni aspekt da ovako nešto želite napraviti. Moći kao fizički aspekt sposobnosti da možete to učiniti. Znati je znanje stečeno iz različitih područja. Moramo znati iskontrolirati naše emocije, zadržati fokus i opustiti se kako bi u tim situacijama pravilno reagirali. Unatoč raznim planiranjima prostora i pripremama, situacija je takva da ništa ne ide onako kako ste planirali nego morate u kratkom vremenu odraditi ono što se od vas zahtjeva. Planiranje nam pomaže k tome da znamo sve što treba odraditi, ali život je takav da se uvijek pojavi nešto novo, a vi morate svoje odraditi posebice kada se morate brinuti o sigurnosti druge osobe.
RAZLIČITI TEČAJEVI NA TRŽIŠTU
– Tečajevi za tjelohranitelja su poprilično skupi, ako gledamo njihovu cijenu. Ako gledamo ono što dobijemo od kvalitetnog tečaja onda to i nije skupo. Morate znate zašto pratiti čovjeka, kako se prima vatreno oružje, kako dati prvu pomoć, bonton, protokol, isplanirati osiguranje, područje nadzora i protunadzora… zaista je to jako široko područje koje od vas traži puno vještina i znanja. Tečajeva ima različitih na tržištu, od tri dana do tri mjeseca, pa cijene i kvalitete. Radi se o odgovornosti svakog nas koliko ćemo uložiti u sebe i koliko ćemo u pravom trenutku pokazati svo to znanje.
POTREBA U HRVATSKOJ
– Potreba kod nas u privatnom sektoru je izrazito mala. Često ljudi za taj posao uzimaju nekog u koga imaju povjerenja, a ne nekog tko ima znanja. Više je interes države da se zaštite pojedini poslovni objekti te osobe iz državnog sektora. Privatan sektor je kod nas dosta izazovan jer teško da ćete održati kontinuitet i nemate sva prava, dok ako ste službena ovlaštena osoba onda imate puno veće opcije pregleda. U biti ja sam počeo u civilnom sektoru i kad to znanje iz civilnog prebacite u državni sektor, imate jednu jaku prednost.
STRAH
– Strah je normalna ljudska reakcija koja će nam omogućiti da procijenimo što nam se dešava. Stvara i neke fiziološke reakcije u nama koje će nas pripremiti za daljnje reakcije u situaciji u kojoj smo prisutni.
https://www.youtube.com/watch?v=lI6Z3xZYu14