Početni zov avanture praćen ljubavlju prema jednoj ženi, odveo je Davora Peića, web dizajnera Infosita, na promjenu adrese te je svoju porečku adresu zamijenio s adresom u Meksiku prije 12 godina.
O njemu se dosta priča u poslovnom svijetu radi visoke kvalitete usluge i uvijek pozitivnom duhu što je svakako pospješio i njegov odlazak u Meksiko gdje se prije pet godina oženio upravo za Varsoviu Hernández, ženu zbog koje je promijenio adresu.
Uspjeli smo ga dobiti na kavi prilikom njegovog kratkotrajnog boravka u Poreču te saznati nešto više odnosima koji se gaje u Meksiku posebice nakon strašnog potresa koji pokazao koliko je u biti prisutna solidarnost i briga čovjeka za čovjeka.
OD AVANTURE DO SLUŽBENOG POSTANKA DIJELOM OBITELJI
– U Meksiku sam već 12 godina, moglo bi se reći da sam tamo proveo već jednu trećinu svog života. Bilo je to sve u početku nekakav zov avanture. Otišao sam jako mlad i u tom trenutku ne znaš što želiš od života. Upoznao sam u to doba osobu koja mi je bila super i jednostavno sam krenuo na taj put, iskustvo i izvanrednu avanturu. Nije mi tamo uvijek sve 100% savršeno. Nedostaju mi kuća i sve što mi je u Istri, ali mislim da se isplatilo otići.
Prvi dolazak kod njezinih bio je vrlo zanimljiv jer im je obitelj jako velika. Ima tu puno rođaka koji se uvijek drže zajedno. Španjolski u tom trenutku nisam baš puno znao, a oni svi vole puno pričati. Njima je to bila isto neka vrsta egzotike. Pojavio sam se tada s brdo poklona za sve i svima je to bilo jako zanimljivo jer sam im stigao kao Djed Božičnjak. Primili su me odmah jako lijepo. To je vrlo topao narod. Jako se puno druže i vidi se ta velika razlika u kulturi. Obitelj im je uvijek na prvom mjestu. I to je ono što je u biti lijepo. Jako brzo su me prihvatili kao dio obitelji.
U tom periodu trebala mi je još uvijek viza i išao sam tamo privremeno više kao neki turist sve dok nisam odlučio ostati tamo za stalno. Godine 2012 odlučili smo se vjenčati i onda sam službeno i postao dio obitelji.
SUSRET S DRUGOM KULTUROM
– Malo su mi oko jezika pomogle sapunice koje sam svojedobno gledao na TV-u, kao što je to bila Esmeralda. Znao sam to pogledati koji put kada bi se našao doma. No, najviše mi je pomogao talijanski na početku. Iako ga nisam baš dobro pričao, razumio sam ga. Jako su slični jezici. Španjolski nije težak jezik i s poznavanjem talijanskog možeš ga puno lakša razumjeti i prilagoditi se jeziku.
Postoje razlike u kulturi. Bilo gdje da se preseliš, moraš biti spreman na te kulturološke razlike kolikogod da je ta država razvijena. Ako želiš živjeti tamo, ne možeš očekivati da će se ta zemlja prilagoditi tebi već se eventualno ti možeš prilagoditi njima. Tako je bilo i u mom slučaju. Veliki problem kod Meksikanaca je to što ti ne znaju reći “ne” te si moraš dobro razmisliti ako su stvarno pristali nešto odraditi kada su izgovorili “da”. Ostalo je sve kao i svugdje. Imaš ljudi koji se fiktivno predstavljaju kao prijatelji, a ima i onih koji to zaista jesu. Puno je njih koji te vide kao stranca i pokušaju kako te mogu iskoristiti. To shvaćaš s vremenom kako polako usvajaš njihov jezik.
POSAO NAKON ODLASKA
– Radim u istarskoj firmi Infosit. Otvorili smo branšu za Latinsku Ameriku i dio Sjeverne Amerike. Uz to, imam i svoju firmu tamo s kojom odrađujem poslove za manje lokalne kompanije tamo. Odlazak u Meksiko otvorio mi je puno vrata. Upoznao sam novi način poslovanja. Tamo se poslovanje dosta odvija putem veza, odnosno preko dobrih preporuka. Oni jako vole kvalitetu te ako ju nudiš, možeš biti prepoznat. Uvijek se trudim dati dobru uslugu i guram tu neku europsku kvalitetu, efikasnost i brzinu što oni jako cijene. Obrazovanje u Hrvatskoj pomoglo mi je oko razvitka discipline oko ispunjavanja rokova. Meksikancima posao nije prioritet kao što je to možda ovdje. Obavljaju ga zato što moraju kako bi preživjeli. U Istri, pa i u Hrvatskoj, prvo je posao, a onda je sve ostalo. U dobroj kombinaciji stvarajući balans između prijatelja, obitelji i posla, u Meksiku se može postići dobra kvaliteta života.
OKUSI MEKSIKA
– Meksiko je stvarno jako veliki i svaka regija ima neke svoje specijalitete. Južnije od Meksika koriste se više bilja, povrća i voća dok na sjeveru poznati su više njihovi roštilji s puno mesa i ribe. Stvarno je jako malo stvari koje tamo ne volim tako da mi njihova kuhinja jako godi. Prilagodio sam se i na njihova pikantna jela. Prvih par godina podigao sam veći broj kila radi njihovih dobrih specijaliteta.
MEKSIKANCI I PUTOVANJA
– Malo je ljudi u Meksiku koji imaju putovnice i nisu navikli putovati u većoj mjeri. Neki otiđu do obale na more, ali neke druge destinacije koje sam ja kao turista u početku obilazio, mnogo Meksikanaca ih nije nikad posjetilo. Postoje tu i ti poznati interni konflikti sa Sjevernom Amerikom pa mnogi tamo radi toga ne žele ići, a Latinska Amerika im je možda skupa jer bi do tamo trebali letjeti avionom. U zadnje vrijeme, Meksiko potiče nacionalna putovanja kako bi se otkrile čari te zemlje. Koliko nam vrijeme i novac dopušta, žena i ja volimo putovati. Trudimo se vidjeti što više svijeta i fali nam još dosta. Dosta smo išli u Sjevernu Ameriku radi njenog posla. Nedavno smo otišli na Kubu. No, tu je još lokacija koji bi htjeli posjetiti.
SOLIDARNOST NAKON POTRESA
– Prije dvije godine srećom preselili smo se u Veracruz, bliže Meksičkom zaljevu tako da je epicentar bio točno između nas u Mexico City-a. Na sreću nismo bili oštećeni direktno kao što su to bili ljudi u glavnom gradu. Osjetilo se, ali nismo imali nikakve štete. Ostao je živ strah još uvijek u nama te neka vrsta paranoje. Ako osjetiš da se nešto malo pomaklo gledaš ako se i luster pomaknuo ili ako se čaša miče kako bi otrčao brže bolje van. Prije toga nikad nisam doživio takav potres. Država je kao i uvijek kasno reagirala. No, velika pomoć stigla je iz solidarnosti ljudi. Iznenađujuća bila je organizacija svega, za distribuciju hrane, pružanja pomoći. Ljudi su samostalno nosili drugima vode, lijekove. Kako je prometovanje bilo onemogućeno, sve se prenosilo biciklima. Ljudi sami su se organizirali za evakuaciju i pomoć. Tri tjedna nakon, traje još uvijek iskopavanje ljudi i tijela. Država je pomogla ali par dana kasnije. U ovoj situaciji Meksikanci pokazali su se koliko su zapravo ujedinjeni u takvim katastrofama te se sada potiče tendencija da takva ujedinjenost i ostane, odnosno da se solidarnost ne koristi samo kad je potrebno nego da bude uvijek prisutna.