Modna dizajnerica Antonela Gregorović već petnaest godina oduševljava publiku svojim kreacijama. Spajanje raznih upečetljivih nijansi, ubacivanje čipke, volana i ostalih pomalo odvažnih detalja čini njene kreacije prepoznatljive na raznim revijama. Svaki njen odjevni predmet unosi vas u svoju priču. Ponekad je to bajka, a ponekad je to čista fashion story. No, ne morate ići samo na revije kako bi vidjeli njena remek djela.
U Showroom Antonela na Verudeli u Puli, možete direktno popričati s njom i odabrati odjevni predmet koji vam iz njezine ponude najviše odgovara. Ona će vam pomoći pri odabiru modela koji vašoj osobnosti najviše pristaje. Bitno joj je da su kreacijom zadovoljni kupci, promatrači, ali i ona sama.
Ako još niste imali priliku upoznati maštovitu dizajnericu iz Pule, pročitajte u nastavku što nam je rekla o sebi.
VIŠEGODIŠNJI MODNI STAŽ
-Sve je počelo u ranom djetinjstvu. Meni su mama i baka krojačice. Kao mala jedva sam čekala trenutak da se mama makne s mašine, kako bi ja sašila nešto za lutku. Tako je, u biti, sve počelo s tim malim krpicama.
Dizajniranjem sam se počela baviti još u osnovnoj školi. Nedavno sam našla crteže koje sam tada radila. Sada mi to izgleda smiješno, ali u onom periodu bilo mi je zanimljivo. Upisala sam Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, bili smo zadnja generacija grafičkih dizajnera, koja se nije dijelila na ostale umjetničke smjerove, kao što to sada ima. Nakon završene srednje škole, htjela sam upisati Tekstilno tehnološki fakultet u Zagrebu, ali radi iznenadnih obiteljskih problema nisam otišla studirati. Počela sam raditi s mamom. Šivala sam u tom periodu puno više za sebe jer nisam imala toliko obaveza. Nije mi bilo zanimljivo šivati drugima i po narudžbi, htjela sam se izraziti na neki svoj način, svoj stil i svoj rad te sam krenula u realizaciju autorske kolekcije.
Sad je to petnaesta godina od prve revije. Imam sad već poprilično dug modni staž. Krenulo je s revijama, sa sudjelovanjem na Sposa News, bile su to nešto drugačije vjenčanice, avangardnije, na nivou visoke mode, stil koji preferiram i dandanas.
KREACIJE ZA SUBOTNJI IZLAZAK
– U početku mog rada, oblačila sam najviše sebe, bile su to kreacije za subotnji izlazak, svaki je vikend trebalo biti nešto novo. Imam dosta fotografija iz te moje početne faze i s današnjeg gledišta mogu reći da je bio dosta ekstravagantan stil. Jednom sam izašla vani u bijelom čipkastom kompletu, hlačama i košulji, pa su mi cijelu večer dobacivali jesam li pobjegla s vjenčanja. U mlađim danima mi je to bilo zanimljivo, sada je moj stil puno umjereniji.
PEČAT NA HALJINICAMA
– Osobno najviše volim crnu, što se vidi i na mom stilu odijevanja. Kada radim neku kreaciju volim joj dati neki moj pečat, nešto po čemu će biti prepoznatljiva. Ne volim obične haljine, mada se uvijek nađe pokoja u ponudi, jer se to ipak najviše traži. Volim da je kreacija izrađena, da ima puno detalja u obliku dugmeta kao ukrasa ili volana, da se ističe naspram drugih ponuda.
NEOPREN KAO ZANIMLJIV MATERIJAL
– Koristim se raznoraznim tkaninama. Za duge svečane haljine volim koristiti čipku, svilu i muslin. U današnje vrijeme u ponudi ima veliki izbor materijala koji predstavljaju izazov u realizaciji, jer se s nekima susrećeš po prvi put. Volim koristiti neopren, posljednjih godina veoma aktualna tkanina. Iako ga ljudi baš i ne prihvaćaju, nama dizajnerima je jako zanimljivo s njime raditi jer pruža razne mogućnosti.
KOMUNIKACIJA NA REVIJAMA
– Ima dvije vrste ljudi. Ima onih koji dođu na reviju i ne komuniciraju s nikim, a ima onih koji su sasvim normalni, možeš s njima normalno komunicirati i vidjeti tko što gdje nabavlja. Daju se savjeti. Makar je takvih malo. Većinom svatko stoji pokraj svojih haljina i ne komuniciraju previše s drugima, tu je prisutan i stres pred reviju.
PULA STYLING
– Pulu bih jako loše ocjenila. Pula je sportski grad i grad u kojem se previše nose trenirke, svaki dan i za bilo koje prilike. U drugim gradovima trenirka služi isključivo za slobodno vrijeme vezano uz rekreaciju. Drugi dio Pule slijedi trendove iz modnih časopisa ili izloge high street trgovina. Jako malo ljudi odskače i igra se sa stilom i dizajnom. Time smo i mi dizajneri koji živimo od tog posla ograničeni onime što želimo raditi ukoliko želimo prodati nešto. Ne mogu napraviti kolekciju koju bi ja htjela jer je nemam ovdje kome ju prodati, a vani se je teško plasirati. Uvijek se ipak trudim ponuditi i neke sitne promjene za one hrabrije.