Teo Koller iz Pule je višegodišnji instruktor capoeire, odnosno afro-brazilske umjetničke aktivnosti u kojoj se ujedinjuju borilačke vještine, igre, glazba i ples.
Capoeira potječe iz Brazila, a nastala je kao način komunikacije afričkih robova na tom području u 16. stoljeću.
Unutar treninga, što se izvode u kulturnom centru Karlo Rojc, Teo je poznat pod imenom Graduado Tagarelo i tamo podučava mlađe i starije uzraste kako se izvodi capoeira, s pjesmom, pljeskanjem i sviranjem.
Prilikom razgovora, otkrili smo što capoeira znači za njega pa time i za skupinu koju trenira.
POČETAK S CAPOERIROM
– Prije šest godina, kako sam radio u autopraoni i zbog međusmjena koje sam odrađivao nisam imao vremena baviti se drugim sportom, odnosno borilačkom sportom. Nisam našao nijedan termin koji bi mi odgovarao za trening. I jedino što sam našao bila je capoeira. Na prvom treningu, privuklo me je što su me odmah pozvali da treniram. Fizički dio mi se svidio jako, no pjevanje, kao i svakom novom članu, bilo mi je malo dosadno. S vremenom sam zavolio i to jer sam počeo kužiti kako se to radi i naučio sam svirati instrumente. Kako sam napredovao, postalo je sve puno zabavnije i zanimljivije.
CAPOEIRA SE RADI UZ RITAM
– Nije kao ostali borilački sportovi bez glazbe, capoeira se radi s glazbom. Postoje tradicionalni instrumenti u capoeiri uz koju ljudi sviraju, plješću i pjevaju pjesmice na portugalskom jeziku. Cijela capoeira se radi uz ritam i on nam odrađuje kako ćemo odraditi capoeiru.
CAPOEIRA KAO ŠAH
– Kao i svakom sportu, cilj je biti što bolji u tome. Pošto capoeira nije natjecateljski sport. Capoeira je kao šah. Za svaki napad postoji neka obrana, eskivaža pa i rušenje. S jedne strane se može vidjeti tko je bolji, po rušenjima, tehnici i brzini. Capoeira u Istri je ista kao i Capoeira u cijelom svijetu. Ili kao borilačka vještina ili kako ju ja smatram umjetnošću gdje svatko može doći, pokušati pa i kasnije ozbiljno trenirati. Nekome to postane kao dio života, kao i meni. U njoj se svatko može naći jer ona je tako opširna da svatko se pronađe u nekom dijelu.
TEOVA ULOGA
– Imam veliku ulogu jer moram ujedno biti voditelj kluba, trener ali i nastaviti graditi samog sebe jer još uvijek nisam došao do vrhunca. Uloga voditelja je velika obaveza jer moram si staviti capoeiru ispred svih svojih obaveza. Ne smijem si dopustiti da grupa ikako pati. Imam dečke i cure u dvorani koji mi pomažu oko toga, ali moram svejedno uvijek biti aktivan, prezentirati capoeiru i vršiti upise. S ulogom trenera, slično tome, moram uvijek nadograđivati sebe. Tu sam da ih vidim da ih uočim i ispravim kako bi to trebalo pravilno raditi. Problem je ako su to veće greške gdje bi se oni mogli ozlijediti, ali uzmem koliko je vremena potrebno da im objasnim kako do toga opet ne bi došlo.