Ženske obline kojima raste jedan element, nije eksperiment, to je stvarnost. To je formula koja djeluje, eliksir strasti, jednako opasan i djelotvoran kao i mnogi drugi.
Oblina je stvar koja pali muškarca. To je oku vidljiv afrodizijak. Nuspojava koja može biti kontraefekt.
Nešto sam ovih dana previše usredotočen na mobitel i društvene mreže. Promatram, gledam, nešto komentiram pa i sam sebi prokomentiram; “Čovik moj, pa gle ove fotografije s tih reklama, s raznih situacija, sve same manekenke, fotomodeli, čang šlang plastične ljepotice. Uz to još i fotošopirane, da sama sebe ne može prepoznati koliko je lijepa. Rođena je mati je bi prepoznala koliko je skockana.”.
Muško pitanje: Da li je ona seksi, raste li moj najbitniji element na takve. Je li to dovoljno za orgazam? E sad tu počinjem razmišljati, analizirati i vraćati se u neka prošla vremena.
Gdje je nestala oblina, zdrava ženska oblina, bok, cica i guzica?
Stvarno sve je to nekako previše isforsirano. Nema običnih cura više niti u šetnji gradom. Sve su mi „sređene“ za špicu ako se to uopće može i nazvati sređivanje u pojedinim slučajevima. Puno šminke, skrivanja i nekih čudnih dodataka.
Utegnute, ne jedu, ne piju, ne dišu samo da ne dobiju koji gram viška tjelesne težine. Samim time takva narcisoidnost često dovodi i do takvog narcisoidnog ponašanja, i ona leti. Ona je model. Ona je savršena. Ona ima tijelo božice. Ona se pojavi i svi gledaju, muškarci i žene.
Ona je san svakog muškarca. Ona je san svakog sponzora. Ona je najljepša. Ljepota vlada, njezina oblina je mjerilo zaobljenosti, a ostale ovce neka gledaju i pate.
Za mene je ona klasična ufurana glupača, kakvih ima doslovno na svakom kantunu, a ako mi zafale, otvorim Facebook pa ih gledam do mile volje i smijem se kako su prozirne.
Idealne ženske obline ne čine idealnu ženu.
Prava oblina mjeri se po tome koliko može porasti jedan element u intimi spavaće sobe, na kauču u dnevnoj sobi dok igra Hrvatska, nekog romantičnog pa i javnog mjesta. Muški element mora rasti na samu pomisao slova O njezine obline koja god to bila.
Svaki muškarac ima oblinu po svojoj mjeri, netko voli veće, netko voli manje, oblina nema fiksni oblik i broj, oblina zavisi od one koja je nosi, koliko je seksi, koliko je pametna, koliko je pozitivna i vedra osoba, koliko zna o svome tijelu i kako uživati u njemu. Nije dobar seks samo u kombinaciji Barbie i Kena.
Zna li šarmirati muškarca i zainteresirati ga kao osoba, može li mu biti prijateljica, što je danas teško jer pravih prijatelja nema nikakvih, pa ni muških, ili pak ljubavnica, bilo što što iziskuje emocije i uzbuđenje. To je vrijednost obline, muška napetost, kad tlak u ušima zuji, kad se misli roje, kad mi dođe rečenica „kako bi te kresnuo“ u mali mozak pa i kad se pojave leptirići u trbušnoj šupljini. Da, dobro ste pročitali, imaju ih i muškarci, i to velike ali neće priznati.
Razne obline uzbuđuju različite muškarce, mene osobno uzbuđuju sve obline, volim i veće i manje, pozorno gledam što je iza obline s kojom pričam. Može biti da si dotična taj dekolte sise petice vrlo lako ispuše svojim karakterom, osobnošću i glupošću. Fufa. Ali tada i ona što bi je surferi na plaži zamijenili s daskom za surf postaje, najoblija i najseksi oblina na svijetu.
Volim kad me oblina uzbudi, volim dobru žensku, i ako je malo „popunjena“. Volim kad se ne srami sebe i kad je onakva kakva je. Takva je atraktivna i privlačna. Takva mi je poželjna i seksi.
Ono što me izuzetno smeta jesu žene klaunovi, obrnuti tipovi od ovih s oblinama. To su žene koje pate od oblina, ponajprije nedostatka istih. Na primjer, one imaju spužve za sve, doslovno svaki dio tijela, brutalno korigiraju nekim umetcima, žicama i spužvama. Nije problem kako ona izgleda, nego razočaranje koje nastane kad ostane gola. Meni je oko dobilo dojam jednog, a sad je drugo. Kokica, ti varaš na kartama. Ja ne držim bocu vode u hlačama dok te barim, pa da ti poslije demonstriram malog zmaja.
Tako sam jednom naletio na super curu, sisa 3+ , vitka, super guza, sve 5, izašli van, proveli se, dovezem je pred zgradu negdje u centru Zagreba, ona me pozove na kavu, iako je ponoć prošla, pogled, dva i padne prvi poljubac, strastven, moćan i sočan. Pohvatamo se u autu, ludilo, mislim si ne stignemo mi ni do kave ni do stana. Stavim joj ruke ispod majice, hvatam sise, kad ono nema. Nema i nema.
Spužva debela 2 do 3 cm, neke žice, svemirski grudnjak, i unutra neka mlohava jedinica, pa ta bradavica mi je tad izgledala kao Mount Everest, neka koža omotana u žicu i spužvu.
I nije do fizičkog izgleda, da se pokazala isprve kako je, sad bi bili na toj kavi. Ovako me je prošla. Gdje je moja oblina? Zašto laže otpočetka? Jeli toliko nesigurna? Za triput manju oblinu moj bi element porastao i bio u toplini njezinih oblina kojih, briga me, nema do dugo, dugo u noć.
Ovako neko razočaranje, nebitno, ali dovoljno bitno da prekinem sve to i potražim iskreniju i otvoreniju osobu, spremnu da se ponudi onakva kakva je, da me ušmeka kako treba.
Muškaraca šupaka uvijek ima. Ti si im nebitna. Dobra mu je i spužvasta dama koja će gasiti svjetlo i navlačiti rolete u žaru strastvenih koraka.
Ne dam da me Frankenstein umjetnih trepavica i plastičnih noktiju niti takne.
Idem tamo gdje iskri u kaputu, ispod jakne, u trenirci. Neka ima celulita i znoja ispod pazuha. Upali svjetlo draga, želim vidjeti kako se njišu te petice u ritmu.