Što se dogodi kad se odjednom vrata zatvore? Kada ono što ste do sada smatrali svojim to više nije? Kada sigurnost nestane? Kada odjednom morate izaći iz zone komfora?

Za svakoga su to teški trenuci, a posebice kada zbog naše situacije ovise sudbina i snovi drugih ljudi. U takvoj situaciji se našla udruga Urbana subkulturna baza (USB) kada je vlasnik prostora, u kojim su udruga i svi njeni članovi te prijatelji bili naučeni obitavati, pripremati za razne projekte i družiti se, odlučio prenamijeniti ga i prekinuti ugovor s udrugom.

Puno djece, puno projekata i puno obaveza bila su na leđima Ivane Domazet i njenih kolega u tom periodu, zbog čega je takva vijest bila veliki udarac na koji su morali odmah reagirati. Danas imaju novu dvoranu. Ivana nam je ispričala kako su snašli u toj teškoj situaciji te vas pozivamo da pročitate ostatak ovog članka.

VELIKI UDARAC ZA DUGOGODIŠNJE NAVIKE

– Ove godine susreli smo se velikim problemom pronalaska prostora za nastavak rada na aktivnostima USB-a. Trinaest godina bili smo u privatnom prostoru starog Remonta i bili smo svjesni kako će prije ili kasnije doći kraj tome te da će, s urbanističkom promjenama, promijeniti i namjere vlasnika, odnosno da će htjeti promijeniti namjenu prostora. Ljetos dobili smo pismo kojim se prekinuo s nama ugovor o korištenju prostora. Bili smo zatečeni u tom trenutku jer prethodno nije bilo nikakve najave te stoga nismo aktivno razmišljali o tome a i bili smo u velikom poslu radi ljetne sezone s plesom i ljetnim kampom za djecu. Javili smo se gradonačelniku Lorisu Peršuriću i on nas je odmah primio, te pokušao s nama naći rješenje. Našli smo se u više navrata kada bi prijedloge koje smo primili stavili na stol i razmotrili što ćemo napraviti s obzirom na velik broj djece uključenih u naše aktivnosti. Potraga za slobodnim prostorom u gradu je gotovo nemoguća, jer su gradski prostori popunjeni, u sportskim objektima imali smo na raspolaganju premalo vremena, a ostali prostori nam nisu funkcionalni za plesne aktivnosti. U našoj potražnji uskočilo nam je jako puno ljudi upomoć, a Valamar je pokazao odmah interes da zbrine djecu dok se čeka funkcionalni prostor za naše aktivnosti, te nam je ustupio da tijekom cijelog rujna budemo u hotelu Picalu i hotelu Pinia. Slučajno smo našli ovaj prostor. Kad smo ga prvi put pogledali, bili smo skeptični jer je bio dosta zapušten, no bio je to jedini prostor koji nam je budio neku nadu. Gradonačelnik nas je financijski podržao u obliku plaćanju najma. Čim se potpisao ugovor, krenuli smo u velike cjelodnevne radove u čemu nam je uskočila pomoć od jako puno roditelja na čemu smo beskrajno zahvalni. Sada kada imamo svoj klub, svoj prostor, mogu reći da smo kao jedna velika obitelj, svi na jednom mjestu.

GRAD SPORTA I PLESA

– Grad smo s najvećim brojem dvorana, a svugdje nam je tijesno. To je pozitivno jer se time pokazuje da se stvarno nešto radi i kako smo grad sporta i plesa. Osim USB-a, postoji i udruga MOT, i zajedno imamo veliki broj djece zainteresiranih što je pohvalno za jednu tako malu sredinu.

USB DANAS

– Imamo svega 16 grupa. USB radi s djecom, ali i s mladima te od prošle godine imamo i rad s mamama. To je zaista lijepa priča. Majke su uvijek dolazile s nama na natjecanja te kako im je postalo jako zanimljivo. Pokazale su interes i započeli smo rad i s njima. Prilikom natjecanja bude jako zanimljivo jer prvo one navijaju za svoju djecu, a onda djeca za njih. To je za mene prekrasno jer se zaokružila jedna priča gdje majke su disciplinirane i daju lijep primjer djeci kako nikad nije kasno i kako se sve uvijek može. Zajedno s majkama, nas je 300tinjak aktivnih plesača, a tu su i članovi koji su prijatelji udruge koji nisu aktivni u plesu, ali su uvijek tu kada treba, pomažu nam i volontiraju.

SHARE