Postoje one koji se nakon prve prepreke preplaše i odustanu, ali ima i onih koji se mogu zadovoljiti samo s dostizanjem postavljenog cilja. Mentalitet je to boraca koji usprkos težini prepreka, kao što su ozljede ili jaki protivnik, ne odustaju od borbe. Znoje se, vježbaju, pripremaju kako bi u onih nekoliko minuta bili jača i mentalno bolje pripremljeni od protivnika, što nam je spomenuo i Andi Vrtačić, borac popularnog pulskog kluba Trojan FreeFighters, tijekom kratkog razgovora prilikom priprema za borbu protiv Slovenca Aleksandera Stankova.

TIMSKE PRIPREME

– Imam još tri tjedna do borbe tako da svo svoje vrijeme provodim u pripremama. Osjećam se u odličnoj formi. Nemam ozljeda. Pripremam se s mojim glavnim trenerom Zelgom Galešićem i pomoćnim trenerom Denis Vojniković, ali i sa svim svojim kolegama iz kluba. Treniramo se i pripremamo uvijek u svom matičnom klubu. Od velikog značenja je imati jedan tim s kojim se možeš pripremiti i koji te ujedno i bodri za vrijeme borbe. Imamo sreću što je s nama Zelg Galešić, on je proslavljeni borac. Puno toga je prošao i skupio bogato iskustvo i zaista mi puno znači što mi je upravo on trener, a uz toga, imam i odlične kolege tako da se nalazim u vrlo dobrom okruženju.

PORAZ KAO MOTIVACIJA

– Zadnja borba koju sam odrađivao u Las Vegasu bio mi je prvi poraz kojeg sam doživio u profesionalnoj karijeri. Nisam se osjećao te večeri na nivou, ali i to je dio sporta. Za mene je taj poraz sada samo dodatna motivacija da se pripremim bolje za dalje te da se još više posvetim ovom sportu. Iskreno se nadam da će doći i do revanša za tu borbu. U ovom sportu je najbitnija psiha, odnosno ono što se u trenutku borbe odvija u glavi. Osoba može biti u fizičko dobroj formi, ali psiha određuje rezultat. Ona pokazuje koliko je osoba jaka i koliko cijeli ta situacija utječe na nju. Postoji lucky punch udarac koji te može uvijek iznenaditi. Ali u borbi je glavna taktika s kojom se borac priprema.

BORBA U FOKUSU

– Svaka borba je na neki način zanimljiva, ali istaknuo bih posebno pretprošlu borbu kad sam u Beču odrađivao revanš s Mabroukom. Bila je to jedna od najtežih pobjeda koje sam odradio. Bilo je pet rundi po tri minute i tu sam na neki način prešao svoje granice u glavi. Cilj mi je doći na vrh u ovom sportu i ništa ispod toga me ne zadovoljava. Težim se boriti protiv najjačih boraca u mojoj kategoriji kako bih mogao sustići sam svjetski vrh. Borim se uvijek protiv protivnika. U tom trenutku ne zanimaju nikakvi prethodni rezultati. Uvijek sam fokusiran isključivo na borbu u kojoj se trenutno nalazim. Nema stvaram si prepreke s razmišljanjima o nečemu što je bilo i prošlo.