Urolitijaza, odnosno bolest pri kojoj se stvaraju mokraćni kamenci u čovjeka, poznata je od ranih zapisa medicine, no jeste li znali da i psi mogu imati kamence u mokraćnom mjehuru?

Više informacija o pojavi kamenca u mokraćnom mjehuru pasa daje nam Samanta Puh Kalanj, doktorica veterinarske medicine iz Specijalističke veterinarske ambulante Hajster.

STVARANJE KAMENCA

– Nepotpunim otapanjem određenih minerala u organizmu, u mokraći dolazi do stvaranja kristala koji se pretvaraju u sve veće nakupine . Mokraćni kamenci se najčešće formiraju u mokraćnom mjehuru (uroliti), a rjeđe u bubrezima (nefroliti). Kamenci mogu biti jako sitni pa onda govorimo o mokraćnom pijesku, ali mogu biti i veličine mandarine pa i veći. Psi određenih pasmina skloniji su stvaranju istih, a neki od njih su baset, bigl, dalmatiner, shi-tzu, koker španijel, patuljasti šnaucer, minijaturni pudl, jorkširski terijer, havanski bišon. Mokraćni kamenci mogu nastati unutar nekoliko tjedana , a ponekad su potrebni mjeseci ili godine za njihov nastanak.

NEKI OD RIZIČNIH ČIMBENIKA ZA NASTANAK MOKRAĆNIH KAMENACA SU:

– veliki udio minerala (kalcija, fosfora i magnezija) u urinu;

– lužnati ili kiseli urin;

– bakterijske infekcije;

– poremećaj u metabolizmu minerala.

SIMPTOMI KOJI MOGU UKAZATI NA POSTOJANJE MOKRAĆNIH KAMENACA SU:

  • krv u urinu;
  • otežano mokrenje;
  • češće mokrenje i zadržavanje u položaju za mokrenje.

OPASNO STANJE

– Hitno i po život opasno stanje je ukoliko dođe do potpune opstrukcije mokraćnih puteva. To se događa ukoliko kamenci prođu iz mokraćnog mjehura prema vani i prilikom toga dođe do zastoja u nekom dijelu mokraćne cijevi. Taj problem se često događa u mužjaka zbog specifične građe mokraćne cijevi. U tom slučaju potrebno je hitno reagirati, jer ukoliko mokraća ne izlazi može doći do puknuća mokraćnog mjehura, ali i do oštećenja bubrega i drugih organa.

LIJEČENJE

– Na postojanje mokraćnih kamenaca možemo posumnjati već na temelju anamneze i kliničkog pregleda. Ponekad su mokraćni kamenci toliko veliki da ih se može kliničkim pregledom opipati preko trbušne stijenke. Vrlo često nam je u dijagnostici potrebna rendgenološka i ultrazvučna pretraga, ali ne prikazuju se svi kamenci niti ovim metodama. U svrhu još bolje dijagnostike ponekad nam je potrebno kontrastno sredstvo koje se putem katetera aplicira u mokraćni mjehur kako bi se bolje prikazala njegova unutrašnjost te kamenci ukoliko ih ima. Uz ove pretrage vrlo je bitna pretraga sedimenta mokraće te hematološka i biokemijska pretraga krvi.

Liječenje se najčešće provodi kirurškim uklanjanjem kamenaca te ispiranjem mokraćnog mjehura. Vrlo rijetko, u slučaju ako se radi o manjim kamencima koji ne prijete opstrukcijom , liječenje se može provesti simptomatski antibioticima i analgeticima kako bi se olakšalo izbacivanje kamenaca. Nakon analize mokraćnih kamenaca potrebno je prilagoditi prehranu ovisno o tipu nastalih kamenaca kako bi se spriječio ili barem umanjio njihov nastanak.