Spontanost glazbe pokreće naš um, duh i tijelo. U samo nekoliko taktova, srce nam počinje drugačije kucati, naši osjećaji se mijenjaju, prelazimo iz potpuno mirnog stanja u stanje tuge i nostalgije ili u stanje neizmjerne sreće i dobrog raspoloženja. Upravo nas ta spontanost otvara nas svijetu te nam otkriva našu prirodu i pripadnost nečemu. Upravo se kroz spontanost Miron Hauser upoznao sa spoznajom kako je rođen za sviranje trombona i s vremenom postao prvi hrvatski jazz trombonist. Više o njegovom spontanom otkrivanju svijeta glazbe pročitajte u nastavku.

ČOVJEK SE RODI TAKAV

– Trombonista se ne može postati, čovjek se rodi takav. Nisam upoznao puno ljudi koji su mi rekli da žele svirati trombon. Sve se uvijek dogodi spontano. Tako se i sa mnom dogodilo. Prvo sam svirao violinu. Nije mi bilo zanimljivo. Htio sam se ispisati iz glazbene škole. Ali, pri jednoj šetnji u gradu, majka je srela profesora trombona Željka Rikera i pitala ga hoće li me podučavati i drugi dan sam imao svoj prvi sat glazbe s trombonom.

KOMPLEKSAN PROCES

– Sviranje trombona je jako kompleksan fizički, mentalni i duhovni proces, naravno, kao i svaka umjetnost. Sviranje trombona je nešto vrlo specifično što je teško objasniti ljudima. To je instrument koji nemam nikakav pisak, odnosno jezičak. On ima samo jedan usnik u koji se stave oba dvije usne i one vibriraju. Trombon kao trombon može interpretirati kao amplifikator jer instrument je u biti čovjek koji ga svira. Svojim ustima pravim vibraciju, a trombon samo to amplificira, odnosno pojačava.

GLAZBA KAO VIBRACIJA

– Meni je glazba sve, ona je za mene život. Ona je pokret, ona je vibracija. Jazz je samo način na koji netko interpretira glazbu. Glazba je širok pojam i ima je jako puno. Teško mi je otpratiti sve te današnje žanrove. Ima milijun žanrova u svakom općem žanru. Jazza ima milijun vrsta kao i sve druge glazbe na svijetu. Bitno je samo koliko se čovjek u svemu tome može dobro snaći. Najljepša mi je bila izvedba svog autorskog programa s orkestrom. Zbilja je divno kada napišete cijeli jedan koncert za veliki orkestar i kad čujete kako oni to sviraju. U A strani radim kao vanjski suradnik HRT-a. Odličan je to posao, ali to upravo gledam kao posao. Svaki naš jazz koncert se snima i pušta na malom ekranu. Ima tu umjetnosti, ali sve u određenim okvirima. Što je veća umjetnička vrijednost, to je gledanost manja. (foto: Dejan Štifanić )