Nekima je boks efikasna antistresna terapija, dok Marku Čaliću boks označava put izgradnje profesionalne sportske karijere.

Poluteškaš iz Pule bavi se profesionalnim boksom već gotovo osam godina te postigao veći postotak pobjeda naspram poraza koristeći formulu: „Udariti i ne biti udaren”, ali i jaku ekipu podrške koja je uvijek uz njega i što on smatra glavnim ključem uspjeha.

U kratkom razgovoru, otkrio nam je kako je ušao u svijet boksa, koje je njegovo glavno pravilo, čemu boks pomaže te koji mečevi su ga posebno impresionirali.

UDARITI I NE BITI UDAREN

– Otac mi je trener i cijeli život sam u biti u tome. Prvo sam krenuo u karate, a onda kako sam promatrao boks, krenuo sam u tom smjeru. Kao mali uvijek sam pratio boksače kao što su Tyson, Holyfield i Muhammad Ali. Pulski boks je oduvijek bio jak, posebice zahvaljujući boksu Mate Parlova. Uvijek poslije karatea, dok bi čekao oca gledao sam kako momci treniraju boks, bio je među njima i Stipe Drviš. Boks je po meni plemenita vještina. Publika kada gleda boks preferira kada je više borbe i krvi, ali ja više volim pametni boks. Cilj mi je udariti i ne biti udaren. Primiti ćeš uvijek nekakav udarac, ali normalno je paziti da se dobije što manje udaraca. U 2016. godini, gledali smo statistiku. Onda je bilo negdje oko 180 mečeva od čega je bilo vrlo malo poraza, negdje oko 18. Ne možeš uvijek samo pobjeđivati. Na Svjetskom prvenstvu 2013., imao sam tri pobjede kod tri vrlo zahtjevna meča. Kako je bilo svjetsko prvenstvo, nisam imao pravo na pogreške, te mogu reći da su mi baš ta tri meča u biti najdraža. Tokom priprema za svaki meč koncentriram se ponajviše na sebe. Naravno, pogledaju se snimke borbi protivnika kako bi se zapamtio pokoji udarac, te koja mana u borbi. U svemu tome, bitni su mi treneri. Ako imaš pravu ekipu uz sebe, rezultat ne može izostati.

JAČANJE SAMOPOUZDANJA

– Boks i općenito borilački sportovi dosta utječu na privatni život što se tiče samopouzdanja te ustrajanja usprkos preprekama. Kad nemam mečeva, imam naviku rekreativno igrati nogomet i košarku i osjeti se veća želja žrtvovanja samog sebe kako bi se došlo do rezultata, pa tako i u životu općenito, nema odustajanja. Liječnici i odvjetnici koji bi koristili boks za rekreaciju znali bi često reći kako im je boks najbolja antistresna terapija.  (foto: Icon Photography Örebro)