Istarska kantautorica Elis Lovrić priprema novi album za svoju publiku, a uskoro biti će jedna od gošći poznatog Splitskog festivala gdje će svojim melodioznim pjesmama predstaviti Istru i njeno jezično uklapanje s drugim kulturama.

Elis je dobar primjer glazbenog poliglota u čijoj komunikaciji glavni akter je glazbe i emocija koja se otkriva kroz stihove i melodiju. Uz sve njene pripreme oko albuma, nastupa i putovanja, Elis je ljubazno odvojila svoje vrijeme i dala nam dvije natuknice o komunikaciji i skorom nastupu na 58. Splitskom festivalu s pjesmom „Sretno ti bilo”.

SRETNO TI BILO

– Nakon otvaranja programa Kastavsko kulturno leto, putujem u Split gdje ću po prvi puta nastupati na Splitskom festivalu. Drago mi je što su primijetili moj rad bez obzira na razlike, drugačiji zvuk i žanr pjesme, što su osjetili da mogu biti dio tog velikog festivala. Možda se osjeti i neka povezanost zbog tematike mora koju često koristim, a možda su i saznali da djelomično imam i dalmatinske krvi u sebi. Bila sam i na Splitskom radiju 2 tjedna na prvom mjestu s pjesmom „Merika”.

POLIGLOT U GLAZBI

– Pripremam album na brazilsko-portugalskom i u kolovozu putujem ponovno u brazilski Sao Paolo. Bio mi je divan boravak tamo prva dva puta što sam bila. Bilo je stvarno lijepo, prihvatili štogod da sam tamo otpjevala. Komunikacija je fantastična s tim ljudima. Trebali svi ići na jednu kuru zagrljaja u Brazil. To su vrlo topli i srdačni ljudi. Kako obožavam jezike, brazilsko-portugalski mi je stvarno legao uhu. Volim te drugačije tonove i izražavanja. Fascinira me kako tako različiti jezici odašilju jednaku poruku. Nisam planirala postati poliglot u glazbi iako sam obožavala oduvijek jezike, glazbu i glumu i očito je kako se sad događa to spajanje u meni. Ono što je najvažnije je da se stvori ta neka komunikacija s ljudima. Talijanski, njemački, engleski, portugalski, slovenski i poljski, nakon svih tih jezika, niti ne osjetiš promjene. U komunikaciji ih možeš izmijeniti u roku od minute i sa svima govoriš istu stvar. Po meni svi koristimo jedan te isti jezik. Postoji taj neki dubinski jezik gdje čovjek počinje komunicirati s drugim čovjekom. Ono što imamo iznutra to je potpuno isto svugdje i to mi olakšava proces učenja jezika. Tu dolazi do izražaja komunikacija onih stvarnih stvari, a ne onih koje su prolazne. (foto: Inka Marinić)