Život je lijep.” je rečenica koju izgovara Roberto Benigni u poznatom film i koja je promijenila velik broj života. U svom poznatom filmu „La vita è bella”, Benigni istaknuo koliko je bitan pogled koji imamo u životu jer svojim stavom možemo se osjećati dobro i uživati u životu pa čak i ako se oko nas sve lomi radi rata. Nijedna borba i bolovi nisu manje vrijedni te se svi suočavamo svakodnevno s njima, jer i to je život. Ne može se cijeniti dobro ukoliko se ne izborimo sa srcem da bi sustigli to dobro. Nekome će to biti osvajanje rata, nekome poslovni rezultat, nekome izlječenje bolesti, nekome pronalazak svoje druge polovice. Sve su to borbe s kojima se čovjek suočava i živi, a stav u tim situaciju čini razliku. Ako je osoba uvijek nasmijana, ne znači da joj je realno život bio lagan. To jednostavno znači da se nije predala tuzi i plakanju razmišljajući o onome što nema ili što je izgubila, već da je pogledala u nebo i osjetila veliku zahvalnost za sve ono što ima i što je dobila.

Zaraza pozitivnim aspektom te rečenice stigao je i u Hrvatsku, te se ojačao zahvaljujući istoimenoj knjizi spisateljice Ivane Grabar koja svojim radom i iskustvom potiče svoje čitatelje i čitateljice na pozitivno shvaćanje života pa čak i kad na vrata pokucaju kojekakvi problemi. Potaknuti njenim načinom razmišljanja, dajemo vam uvid o tome kako Ivana Grabar gleda na život, otvorenu komunikaciju te šutnju o problemima ali i o njenim omiljenim aktivnostima.

ŽIVOT

– Život je lijep, a da uistinu život može biti lijep došla sam na vrlo težak način. Ceh je bio visok, a trebalo je i puno vremena da shvatim svu ljepotu života. Da život može biti lijep skužila sam tek sa svojih 40-tak godina, a nakon paklenog razvoda, plakanja i tugovanja, puzanja i gmizanja, žaljenja same sebe, pretakanja prošlosti po svojoj glavi, zamjeranja sebi i drugima, pada samopouzdanja, loše financijske situacije. Finale je bila bolest koja me zadesila 2013. godine. Negdje se sva te tuga i bol, nezadovoljstvo samom sobom i životom mora akumulirati, zar ne? Negdje se sve to taloži i onda izbija van. Meni se to dogodilo i dobrano me prodrmalo. Nakon te situacije, operacije, bolničkih dana, čekanja nalaza, strahovanja, promatrajući žene na odjelu u istim mislima i borbama, shvatila sam koliko se ne volim, koliko sam se zapustila, koliko sam puna tuge i gnjeva. I samo sam molila Boga da sve prođe, da ozdravim i odem svojoj kući, svome djetetu, da je zagrlim, radim svoj posao, budem s nekim dragim ljudima, prošetam se uz more i opet živim. Tada sam shvatila koliko sam griješila i koliko sam samu sebe uništila. Sve bih u tom trenu dala da sam mogla ispraviti neke stvari.

Život me stavio na pauzu neko određeno vrijeme. Dobila sam lekciju za cijeli život. Dobila sam priliku sve ispraviti i uživati u životu. Shvatila sam u bolnici da život može biti lijep i sve svoje dotadašnje navike i način života sam promijenila kako bih si taj svoj životić učinila još ljepšim, a ja postala još bolja osoba. To me je potaklo i da svoje dugo čuvane tekstove pokažem svijetu, da na vrijeme pomognem brojnim ljudima koji se bore sa istim mislima kao što sam se borila i ja, da ne dođu do faze do koje sam se ja dovela. Četiri godine sam pisala i zapisivala u svom laptopu misli, emocije. Tek nakon bolesti sam ih odlučila pustiti van. Počelo je 2014. godine i još traje. Javno pišem od tada, a u međuvremenu sam izdala i dvije knjige temeljenje na vlastitom iskustvu i emocijama.

Ljudi nisu svjesni koliko mržnja, zavist, zamjeranje, tjeranje inata, osvete i igrice, natjecanja u poslu, ogovaranja i sličnih svakodnevnih, trendovskih aktivnosti današnjeg društva škode onima koji su u tom kolu. Jako! I kada kažem da se odmaknu, otpuste, oproste i budu u svom miru, gledaju sebe i svoj život, ljute se. Žele stvari istjerati do kraja! A kada im kažem što se meni dogodilo u toj utrci, tjeranju inata i nošenju gnjeva, bremena prošlosti, zamisle se i primjene moj savjet u trenutku kada dođu do ruba. Prije ne. Iskreno, mislim da me najviše kuže oni koji su prošli slično. Takvi ljudi ne troše svoj život na nebitne stvari, situacije i ljude. Nemaju vremena za to. Voljela bih kada bi me poslušalo više njih. Pogotovo žene nakon razvoda… Uh, jako teške situacije su to. i znam da moraju odbolovati, odtugovati… Ali moraju i oprostiti i otpustiti najviše zbog sebe da mogu živjeti dalje. Često im govorim i ponavljam kako razvod nije najgora stvar koja se može dogoditi u životu. Postoje i puno, puno gore stvari.

OTVORENA KOMUNIKACIJA U STVARANJU DUGOTRAJNOG ODNOSA

– Volim komunikaciju sa svojim čitateljima: mailovi, inboxi… Najdraža su mi druženja uživo na mojim predstavljanjima knjiga. To su uistinu posebne emocije i energija koje se riječima ne daju opisati. Zato često putujem i družim se s ljudima. Volim taj live razgovor, kontakt, emociju i energiju. A to osjete i oni. To nas još više poveže i učvrsti naš odnos. Upravo zbog toga smatram se bogatom osobom.

ŠUTNJA O PROBLEMIMA

– U današnje doba komunikacije ljudi pričaju o svemu, no o najprivatnijim problemima – ne! Drže to u sebi. A to nije dobro niti zdravo. Teške su to stvari koje preturamo po glavi danima, tjednima, mjesecima. Često kažem da nas ti problemi znaju zajahati za vratom i leđima kao nekakav demon od kojeg se ne možemo othrvati, pa tonemo sve dublje i dublje. Brutalnom iskrenošću kroz svoje kolumne kao i dvije knjige, potakla sam ljude na otvaranje. I da, počeli su se otvarati i pričati o onome što ih tišti. A to je jako važno. I zbog toga sam posebno sretna i ponosna. Smatram da je to bio moj zadatak, pomoći ljudima svojom brutalno iskrenom pričom da se otvore i da otvoreno razgovaraju o onome što ih tišti. Često ih povezujem sa psiholozima, jer ja nisam stručna osoba. Ivana Grabar je samo obična žena koja je puno toga preživjela na vlastitoj koži i o svemu tome napisala knjige.

OMILJENA AKTIVNOST U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

– Uz svakodnevni posao kojeg radim sa svojom agencijom za promidžbu, vlastitim portalom, te sa svojom Facebook stranicom na kojoj redovno objavljujem ulomke, citate i svoje tekstove, najviše obožavam ulogu majke i uživam u toj ulozi. Imam kćer od 25 godina na koju sam izrazito ponosna. A slobodno vrijeme volim provoditi u šetnji s kćerkom i našom zlatnom retrivericom, ili s prijateljicama ili sama, uglavnom volim hodanje i svaki dan prehodam i po nekoliko kilometara obavezno. Hodanje me opušta i puni.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *