Kad more začara mađioničara, onda se to pretvara u ovisnost o čemu nam je posvjedočio Igor Brkarić, poznati pulski mađioničar.

Prije sedam godina započeo je s već poznatim trendom plivanja tokom cijele godine i od onda ne može bez toga. Prilikom ugodnog razgovora uz dva macchiata, Brkarić nam je ispovijedao svoju ovisnost koja kod njega budi hormon sreće, o svojim strahovima divljine i štošta vezano uz more i kupaće gače što vam nudimo u nastavka članka.

DOĐI!”

– Prije sedam godina započeo sam s aktivnim cjelogodišnjim kupanjem sasvim slučajno. Nije to bilo radi zdravlja zbog čega to neki rade. Kad sam bio na Pagu 8. listopada imao sam sa sobom sasvim slučajno kupaći i more mi je reklo: „Dođi!”. Poslušao sam more, ušao unutra i od onda prošlo je već sedam godina.

MIRNO MORE

– More je uvijek isto. Temperatura je uvijek tu negdje. Najčešće se kupam u 10 ujutro. Prije kad mi je dijete išlo u vrtić, kupao sam se u podne, pa kad je počela škola, prebacio sam si termin u 10. Onima koji se kupaju u podne, more se uvijek malo digne po zimi, dok u 10 ujutro još uvijek je more mirno.

OVISNIK O KUPANJU

– Navukao sam se na kupanje. Ne mogu sad bez toga. To je jedna vrsta ovisnosti. Ovisan sam o sreći. Kad ulazim u more i kad plivam, proizvodi mi se hormon sreće i onda sam pun elana i sreće. Čim sam drugi dan bez toga, ne osjećam se dobro, hvata me nervoza, počinje apstinencijska kriza. Potrebna mi je ta doza sreće svaki dan, kroz sport ili more. Kad ulaziš unutra to je jedan trenutak sreće. Spojen si s cijelim svijet. To je najveća masa svega. Volim si postavljati izazove i postići ih. Plivati na temperaturi od +50C, kad je vani -150C i kad puše prava bura, to zna biti pravi izazov.

REUMATOIDNI ARTRITIS

– Za razliku od drugih, nakon što sam počeo plivati, ja sam se razbolio, ali ne zbog mora. Dobio sam preko veze reumatoidni artritis. Pauzirao sam neko vrijeme te sam pitao doktoricu mogu li nastaviti s plivanjem i vratio sam se ponovno svom plivanju. Imao su te neku stanku od četiriju mjeseca i tom periodu borio sam se s jakim bolovima, ali mogu reći da mi je povratak bio jako lijep. More me stalno zove.

UVIJEK S KUPAĆIMA U REZERVI

– Volim mijenjati plaže. Najčešće idem na Mornar, Valseline I Zlatne stijene. Znam napraviti cijeli krug, nekih 400 m. Sa Stipom Drvišem znam si otplivati u Gortanovoj uvali. Pretežito sam u Puli, ali kad idem negdje na put, npr. kad idem u Novalju po tasta i punicu, dok čekam katamaran, imam pauzu od neka tri sata, uzmem si uvijek kupaće gaće sa sobom i okupam se. Gdjegod da idem imam kupači sa sobom.

STRAH DIVLJINE

– Ponekad me i strah te morske divljine. Bojim se morskog psa. Kao i velik broj ljudi, gledao sam film „Ralje 1” i od onda imam tu neku fobiju. Imao sam i jedan bliski susret s morskim psom prije nekih 9 godina u Savudriju. Vidio sam dvije peraje. Prednja je bila manja i stražnja je bila velika. Nikad nisam izašao brže iz mora van. Ribar u blizini mi je rekao da se radi o kitopsini. U tom trenutku ti ne znaš kako će kitopsina reagirati. Mogao me je zamijeniti za neki plankton.

MORE ZA IGORA

– More je kontakt s ljudima i s cijelim svijetom. Kažu da kad staviš prst u more, u kontaktu si s cijelim svijetom, a ja naprosto stavim cijelog sebe.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *