Svi smo mi djeca, samo se razlikujemo po igračkama. Upravo tako ljudi moji. Imao sam i ja puno igračka, a nedavno saznao sam kako sam postao i ja jedna.

Hm, nevjerojatan je to osjećaj. Misliš si da si velika faca, kad ono, istina je sasvim druga. Žena je mene preveslala i što je najbolje, sviđa mi se kako je to napravila.

Pozvala me je na jedan poslovni sastanak. Ni sam ne znam o čemu je bilo riječ. Imala je kratku plavu haljinicu s kojom su tako lijepo vidjele noge. U jednom trenutku samo je dignula glavu sa svih tih papira, pogledala me je ravno u oči i nasmijala se. Nisam taj dan potpisao nikakav ugovor, a niti smo započeli suradnju, ali ostali smo u kontaktu. Zračila je čistom seksualnošću.

Sasvim slučajno našli smo se onda na jednoj lokalnoj fešti. Čaša bambusa za čašom bambusa, pjesma za pjesmom, odjednom oko nas našla se hrpa frajera. Malo neobičan osjećaj. Navikao sam da oko mene se nacrta hrpa žena, a ne istospolaca. Ona se smijala, pjevala i plesala, dok bi se oni naguravali tko će joj se više približiti. I odjednom ih ona počne rukom udaljavati i govori kako ju ja vozim doma. Mislim si otkud ja, zašto ja, ali mala je stvarno inzistirala, a i opet nije izgledala loše u toj zelenoj boji i nisam mogao odoljeti. Sjednemo u auto i krenem dužim putem pokraj šume i ona stvarno mi kaže da stanem. Mislim si želi me i to brzo. Stanem. Izlazi ona, izlazim ja. Mislim si ovo će biti ludo u šumi. Ona otrči iza nekog grmlja i obavi nuždu. Mislim si onda, ako ćeš ti onda ću i ja. I odem ja do nekog stabla. Može se reći da smo bili društveno korisni. Vrati se nasmijana i započne zafrkanciju o mom autu, uhvatim se zafrkancije i taman da ću krenut u akciju, ona se zaleti u auto, zaveže i čeka me da ju odvezem dalje. Hm. Čudno. Sjednem se u auto, počnem voziti, a ona mi natukne kako bismo mogli još nešto popiti. Uzmemo si Malibu s Colom. Baš je bilo dobro. Zafrkavali smo se, smijali se s konobarom i onda smo se pokupili ponovno u auto. Bilo je vrijeme za otpremiti ju doma. Morao sam raditi ujutro. Odvezem ju, a ona primi me za glavu i počnemo se ljubiti. Strast je vrištala u autu, ali morao sam ju pustiti tamo.

Sretnem ju drugi dan s likom na kavi okruženu papirima. Opet je imala nekakav sastanak. Nasmijala se i poslala mi poruku s kojom me nazvala Pozitivko. Slali smo si kasnije nekoliko vatrenih poruka i ispričao sam to frendu. Dogovorili smo se kako ćemo se poigrati njome. Bila je baš dobra igračka, ni previsoka ni preniska, ni predebela ni premršava, zgodnjikava s dobrom spikom. Upoznao sam ih na jednoj kavi i pustio same na koju minutu. Nešto mu se stalno smijala. Kad sam se vratio, bila je čudnoliko tiha. Pustili smo ju nekoliko dana neka kuha. Otišli smo onda nas dvojica na nekoliko dana u Zagreb da prošećemo špicom. Cijeli dan bili smo okruženi ženama. Jedna te poslužuje, druga ti sjedi lijevo, druga desno, pa opet evo ti njih pet kako ti se šeću ispred nosa. Nevjerojatno koliko je puno žena u Zagrebu. Navečer raskomotimo se dolje u hotelu na kauč i počnemo joj zajednički pisati. On sa svog mobitela, ja sa svog. Svaka poruka bila je sve toplija, svakom porukom klizili smo po njenom tijelu i igrali se njime. Nije htjela slati slike, ali zato su njene poruke bile poprilično vruče. Nije znala da smo zajedno tamo. Po njenim porukama zapitali smo se kakva je to igračica kad se s dvojicom dopisuje na takav način. S jedne strane primijetio sam kako nam je obojici godila, s druge strane bilo nam je posve čudno.

Otada vodili smo povremeno takva dopisivanja u kasnim večernjim satima. U početku bila su česta no s godinama bila su sve rjeđa i rjeđa. Kad bi ju vidio negdje u gradu, izgledala je sasvim pristojno i fino, a uvečer svojim porukama vodila me k vrućem maštanju. Znali smo si pisati o svemu, osim o mom frendu. Pisala mi je i o svojim likovima. Postali smo pravi frendovi. Spomenuo sam ju onda jedan dan frendu, kad je i s njim vodila iste razgovore. Mislim si koja igračica. I ne možeš se ljutiti na nju jer ti je to kod nje baš dobro, kao da nam je postala dio ekipe.

S vremenom, počeo sam joj pisati o svojim ženama i uopće joj nije smetala, dapače smijala se i zezala sa mnom. Pričao sam ponovno s frendom, a on mi je onda ispričao kako je njemu čak bila od pomoći prilikom većeg problema s jednom. Pitam se onda jeli to žena ili transvestit. Štogod da bila, bila nam je dobra igračka.

Nakon nekog vremena prestala je pisati. Dugo ju nismo čuli. I onda nas je jedan obojicu iznenadila istom porukom. Čak je napravila grupu na aplikaciji gdje smo bili on, ona i ja. Napisala je kako će nam tako olakšati. Zahvalila nam se što smo se u početku imali namjeru igrati njome, ali da je znala otprije da smo galebovi i počela se igrati s nama od našeg prvog susreta. Znala je za sve naše igre. Bili smo joj simpatični, a ona si je u tom periodu rješavala poslove pa joj je dobro došla ta pismena zabava iako je ona obiteljski tip osobe. U međuvremenu se jako zaljubila i odlučila se prepustiti ljubavi, a nas pustiti drugim igračkama.

Kao da je znala da smo u tom trenutku skupa na pivi, pogledali smo, prasnuli u smijeh i nazdravili u ime naše igračice. Zanimljiv je osjećaj kad igrač postane igračka. Pitam se samo čija ste vi igračka, a da ne znate.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *