Teo Mikelić nam je ponovno stigao u goste. Uvijek pun energije i onog pozitivnog sportskog duha. Uskoro ga čekaju dva eventa, jedan u Medulin, drugi u Beogradu, a on se aktivno sprema kako bi sebi i svojoj publici pokazao svoj maksimum u ringu.

Uz njega se može uvijek primijetiti i pratnja neustrašivog Zelga Galešića koji je svoju borilačku vibraciju s uspjehom prenio na Mikelića što nam je upravo spomenuo i Teo. Znamo kako za pobjedu nije dovoljan samo borac već i trener koji će ga u svakom trenutku pravilno usmjeriti, a to smo otkrili upravo u odnosu Mikelića i Galešića.

Uz mnoštvo predrasuda tu je i zarada koje mnoge koči da se bave tim sportom, ali ne i Tea Mikelića. On je ustrajan, pun energije i želje za daljnjim pobjedama te vam u nastavku dajemo samo dio našeg podužeg razgovora.

NAGAĐANJE REVANŠA U BEOGRADU

– Dobio sam ponudu za meč u Beogradu, turnir u kojem uz mene biti će prisutni Sayfulah Hambahadov iz Rusije, Nikola Cimeša iz Srbije i Daniel Corbeanu iz Rumunjske. Prvi protivnik mi je Hambahadov, a predviđa se revanš iz prošle godine između mene i Cimeše. Tako da biti će veselo. Prošao sam već dva cijela kampa priprema. Ove godine se svi pripremamo paralelno. Naporno se radi, uživamo, mučimo se i sve nas boli, ali mogu reći da sam se stvarno dobro pripremio.

ZELG KAO DIO OBITELJI

– Zelg je jako bitan u mom životu. Da nema Zelga ne bi se ja ni bavio sportom. Možda i bi, ali ne na toj razini i s takvim borcima. Trenirali smo u istom klubu kod Edi Viškovića. Zelg je tada imao svoju grupu starijih MMA boraca. Moj brat i ja smo pratili smo njihove treninge te smo im se kroz neko vrijeme pridružili treningu. Zelg se zatim odvojio od kluba i otvorio svoj klub te pokupio nas mlade perspektivne sa sobom. U dvije godine prošli smo sve amaterske turnire i onda smo krenuli u profesionalce kad sam imao 19 godina. Zelg mi je kao dio obitelji i više od toga. On je netko tko ti se ne nameće previše i neće te zvati pet puta na dan i neće stvarati stresove. Znaš da je on uvijek za tebe prisutan i da postoji razlog za sve što ti govori i da je bolje da ga poslušaš jer u protivnom nećeš dobro proći u meču. On nije samo ime. To je jedna tako jaka osoba koja stoji iza tebe cijelo vrijeme i s njim je uvijek 50% lakše.

DIREKTNI UDARCI

– Vodim dvije mlade grupe u Vodnjanu u Osnovnoj školi. Ima nekoliko dobrih klinaca s velikom potencijalom. To je za njih tek početak. Vrijeme će pokazati tko će zaista ostati u tom sportu. Gledam uvijek ostvariti maksimum na svakom treningu. To nije nogomet gdje se udarci upućuju lopti već su ovdje direktni udarci i vrlo su manje zarade od nogometa tako da nije svatko spreman ići tim putem.

OD SREĆE DO ZABRINUTOSTI

– Dogodilo mi se par puta da sam nekoga previše nokautirao, ali to je sve u afektu. Onda si sav pod adrenalinom i srećom. No, kad te prođe faza veselja i kad čekaš proglašenje, a protivnik se ne diže i vidiš desetak doktora oko njega, nije ti svejedno. Želiš samo da sve bude uredu i da se osoba brzo oporavi.

PREDRASUDA O BORILAČKIM VJEŠTINAMA

– Ako netko prođe tjedan dana naših treninga, svakodnevnih i ozbiljnih treninga, subotom, kada opet imamo treninge i to najteži, teško da će izaći. Ako se nađe onda snage za izlazak, nema šanse da će ta osoba biti agresivna jer jednostavno nema tu potrebu. Ima tu uvijek iznimki kada se nađe pojedinac koji se upiše u klub kako bi naučio koji pokret i poslije ga iskorištavao negativno vani jer želi biti nadmoćan, ali kad si u tome cijeli život i kada te taj sport praktički odgoji i znaš što smiješ i ne smiješ, onda imaš profesionalce koji ne samo da se vani nisu nikad potukli već niti ne izgovaraju ružne riječi. Uz ovaj sport veže se veći broj predrasuda. Neki čim čuju da se radi o borilačkim vještinama odmah to povezuju s kriminalom, ali je to znatno daleko od kriminala.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *