Publika lijevo, desno, naprijed i nazad, u rukama reket, srce kuca iz sekundu u sekundu, adrenalin se penje i počinju udarci lopte te brzi pokreti borbe za pobjedu u svakoj utakmici tenisa s kojom se susreće vedra i nasmijana Tereza Mrdeža.

Tereza je od malih nogu zavoljela tenis uz potporu svojih roditelja, ali i kvalitetan pristup njenog ondašnjeg trenera. Njezin duh vodi ju dalje neovisno o preprekama koje su joj se postavile na putu i postavlja si nove životne ciljeve. U nastavku, dajemo vam uvid na kratak razgovor sa sportašicom pozitivnog duha.

TENIS KAO IGRA

– Kao mala curica bila sam strašno hiperaktivna, od ulice do trčanja pa do vožnje bicikle. Bila sam doista jedno zaista živo dijete. Onda me majka htjela ubaciti na neki sport da ispušen svu tu energiju. Kako je bila jako dobra odbojkašica, bilo je nekako logično da me upiše na odbojku. Međutim, to je trajalo svega jedan dan. Rekla sam majci kako ne želim raditi ono što rade drugi. Nije mi odgovarao grupni sport. Kasnije su se u školi vršili upisi za tenis i odlučila sam probati. Kako sam krenula, vidjelo se odmah da imam nešto u sebi za taj sport. Odmah kao dijete zavoljela sam taj sport jer u to vrijeme bio Vlado Batistić koji nam je napravio da shvatimo tenis kao igru. Bila sam po cijele dane na teniskim terenima i to sam zaista voljela. Danas većina trenera gledaju treninge isključivo kao posao. No u tim počecima se to treba prezentirati kroz igru. Potrebna je kvalitetna didaktika.

RODITELJI KLJUČ U TENISU

– U tenisu veliku ulogu imaju roditelji, oni su ključ svega toga. U mojoj dugog priči imala sam više povreda i događale su se raznorazne stvari. Da nije bilo njih, kroz sve to sama ne bi mogla prolaziti. U mladim danima, moj otac je jako puno putovao sa mnom. Problem je kad roditelji tjeraju svoju ambiciju i to se vidi u puno slučajeva. Kod mene, roditelji nisu gurali svoju ambiciju, već su bili uz mene i prepoznali su moju potrebu. Najbitnije je da dijete zna što hoće, a ne da roditelji tjeraju prema nekim svojim željama.

KONSTANTNI IZAZOV

– Moj izazov i dalje traje. Svoj cilj i sodisfakciju još nisam postigla. Još uvijek živim taj neki svoj san. Prošla sam dvije operacije i raznorazne stvari, gdje je bilo i uspona i padova i još uvijek nisam postigla ono što želim. Uz taj moj sportski izazov, postavila sam si i drugi cilj i tako da u mom životu postoje sada dva izazova.

NA TERENU

– Na terenu si jednostavno sam i otkako putujem sama, shvatila sam kako se nemaš na koga osloniti. Nažalost, financijski sam morala ili putovati sama ili odustati od svega. I kad si sam ili ćeš proplivati ili ćeš potonuti. Postaneš osoba koja se sama bori sa svime i kolikogod da je to teško, na kraju neke priče, uvijek budeš pobjednik jer znaš da ti to daje još veće samopouzdanje. Više vjeruješ u sebe. Ne oslanjaš se toliko na okolinu i na trenere. Sam si svoj majstor. To je puno teže nego kad imaš jedan tim oko sebe.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *