Kao i ljudi, tako i kućni ljubimci, posebice mačke, mogu oboljeti od vrlo teških i zaraznih bolesti kao što su to sida i leukemija. Uz pomoć doktorice veterinarske medicine Samante Puh Kalanj iz Specijalističke veterinarske ambulante Hajster, saznali smo nešto više o tim bolestima te kako ih liječiti, kako njegovati oboljele životinje te kako spriječiti da te bolesti nastupe u životu naših dragih mačaka.

MAČJA SIDA ( FIV ) I MAČJA LEUKEMIJA (FeLV)

Mačja sida i leukemija jedne su od najčešćih zaraznih bolesti mačaka i uzrok oboljenja i uginuća u mačaka diljem svijeta. Virus mačje leukemije i virus mačje side predmet su intenzivnih istraživanja kako u prošlosti, tako i danas s ciljem pronalaska najučinkovitijih metoda dijagnostike, liječenja i preventive. Iako od trenutka zaraze do pojave prvih simptoma može proći puno vremena, infekcije ovim virusima uzrokuju tešku kliničku sliku. Važno je napomenuti da kod čovjeka kao ni kod drugih životinjskih vrsta ne postoji mogućnost zaraze ovim virusima.

MAČJA SIDA (FIV – Feline infectious virus)

Virus mačje side, koji se nalazi u krvi i slini, prenosi se ugrizom i ogrebotinama, ali može se prenijeti i sa gravidne mačke na mačiće. Klinička slika zaraženih mačaka nije specifična te se često klinički znakovi u početku niti ne zapaze . Tijekom akutne faze mogu se javiti povišena temperatura, slabost, upala očiju i bolesti dišnog sustava. Klinička slika kasnijih stadija bolesti uglavnom je odraz pada imuniteta i sekundarnih infekcija. Neki od simptoma su: anemija, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, gingivitis, blijede sluznice, stomatitis, iscjedak iz očiju i nosa, kašalj, probavne smetnje, neuredna dlaka te svrbež, crvenilo i perutanje kože.

ZARAZNA MAČJA LEUKEMIJA (FeLV – Feline Leukaemia virus )

– Virus mačje leukemije također napada imunološki sustav zbog čega je organizam podložniji ostalim infekcijama i tumorima. Širi se izravnim kontaktom zaraženih mačaka koje izlučuju virus i prijemljivih mačaka. Prijenos se najčešće odvija preko sline, gdje je koncentracija virusa velika. Moguć je i prijenos sa gravidne mačke na mačiće još unutar maternice, ali i kasnije putem mlijeka. Dijeljenje posuda sa hranom i vodom, međusobno njegovanje, te korištenje zajedničkih posuda sa pijeskom najučinkovitiji su načini prijenosa. Klinički simptomi su slični kao i kod mačje side (gingivitis, stomatitis, dišne infekcije, probavne smetnje, anemija, tumori, sporo cijeljenje rana, limfom).

DIJAGNOSTIKA

– Najčešće se obje bolesti dijagnosticiraju putem krvi brzim dijagnostičkim testovima u veterinarskim ambulantama, ali moguće je i raznim pretragama u specijaliziranim veterinarskim laboratorijima.

LIJEČENJE

– Nažalost lijek za ove bolesti ne postoji, ali antibioticima i protuupalnim lijekovima mogu se liječiti sekundarne infekcije. Postoje i antivirusni lijekovi kojima možemo usporiti virusnu aktivnost te lijekovi za podizanje imuniteta. Liječenje se svakodnevno unaprijeđuje pa bez obzira na trajnu infekciju, danas postoji širok spektar lijekova, koji uz odgovarajuću njegu i brigu vlasnika mogu životinji omogućiti dug i kvalitetan život.

NJEGA OBOLJELIH ŽIVOTINJA

– Veterinarske preglede trebalo bi obavljati barem 2 puta godišnje, kako bi se na vrijeme zapazila promjena zdravstvenog stanja Bilo bi dobro kastrirati zaražene životinje, kako bi se izbjegao stres vezan uz tjeranje, odnosno ponašanje prilikom parenja. Zaražene bi se životinje trebale držati strogo u kući, ne samo kako bi se spriječilo daljnje širenje infekcije, već i kako bi se zaražena mačka zaštitila od istih. Kvalitetna prehrana i njega nužne su za održavanje dobrog zdravlja. Potrebno je provoditi cijepljenje protiv ostalih zaraznih bolesti te redovito čišćenje od unutrašnjih i vanjskih parazita. Odluka o liječenju ili eutanaziji ne bi se trebala temeljiti samo na prisutnosti infekcije. Važno je razumjeti da su zaražene mačke podložne istim onim bolestima kao i nezaražene, tako da pojava neke bolesti koja se povezuje s FIV-om ili FeLV-om, može ali i ne mora biti posljedica infekcije ovim virusima.

PREVENTIVA

– Zbog raznolikosti virusa trenutno na tržištu ne postoji učinkovito cjepivo protiv mačje side, ali protiv mačje leukemije postoji. Vrlo važno je prije cjepljenja testirati životinje na tu bolest jer ukoliko su pozitivne cjepivo može pogoršati situaciju. Iako su životinje cijepljene ne preporuča se namjerno izlaganje bolesnim životinjama jer cjepivo nije stopostotna zaštita.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *