Jeste li kao mali gledali filmove u kojima je glavnu ulogu imao Bruce Lee? Jeste li se zamišljali kako i vi izvodite pokrete karatea? Znate li kontrolirati svoje tjelesne pokrete?

Ova su pitanja koje smo postavili poznatom istarskom treneru Mirku Banoviću iz Karate kluba Finida koji je ujedno i predstavnik Karate saveza Istarske županije.

Mirko je svojim radom doprinio formiranje sportske osobnosti mnogih generacija u području karatea. Orijentalnu disciplinu koja zahtjeva psihofizički angažman osobe, Mirko je uspješno prenio u jedan od segmenata istarske kulture te u nastavku možete pročitati što nam je Mirko ispričao o svom trenerskom putu i koliko je karate siguran sport, njegovu usporedbu generacija te malen savjet za tjelovježbu.

OD BRUCE LEEA DO KARATE KLUBA

– To je počelo još od davnih dana kada je svatko po svojim mogućnostima imao zabavu i treninge. Stare generacije su drugačije to odrađivali od današnjih generacija. Vrijeme su većinom provodili na zraku, igrajući se i smišljajući kojekakve igre. Radili smo si od drveta pištolje, luk i strijelu, bili smo u prirodi, igrali se kauboja ili slično. Gledajući filmove, tada je bio aktualan Bruce Lee, i ja sam bio sklon tim borilačkim vještinama, pa sam prvom prilikom započeo s treninzima. U Poreč sam stigao već formiran. U to doba se ovdje još to sve vuklo pomalo. Nije funkcioniralo još dobro, niti rekreativno niti natjecateljski. Dogodilo se jedno razdoblje kada nisam igrao uopće, bio je tu i vojni rok. Za sebe sam uvijek radio, pa sam ponavljao neke tehnike u stanu i kćerka kako je promatrala, izrazila je želju da bi i ona to radila. Pronašao sam jedan klub u Poreču i počeo s njim surađivati te nakon pet godina osnovao sam Karate klub Finida. Od onda se to kontinuirano razvija i mogu reći da sam zadovoljan rezultatima. Tu je velik broj mladih koje smo osposobili kako za karate tako i za neke situacije u životu.

ZLATNA GENERACIJA

– Kako dolaze nove generacije i drugačiji su odnosi prema sportu. Generacija moje kćerke bila je zlatna generacija. Oni su radili, znali su što žele i stvarno nikakvih problema nije bilo s njima. Bili su redoviti i uporni, išli su na natjecanja, a i onda se roditelji nisu previše miješali u sami proces treniranja i natjecanja. Danas, roditelji sve više zaštitničke pristupe djeci i dosta su osjetljivi. Mora se pristupiti svakome individualno da bi se izvukao iz njih potencijal. Prije su djeca bila puno samostalnija i izrasla su u zrelije i iskusnije osobe, makar i današnja djeca također doživljavaju preobrazbu jer karate stvara psihofizički zreliju osobu.

PRAVILAN PRISTUP

– Trener je modulator i kasnijeg djetetovog ponašanja. Postoje raznorazni primjeri s kojima se suočavamo. To je prvenstveno odgoj koji dolazi od kuće što se znatno vidi i u dvorani. Postoje pojedinci koji su hiperaktivni i nemaju koncentraciju te ih pokušavamo uključiti na razne načine i mogu reći da nam to uspijeva. Gledamo biti dovoljno strpljivi. S mladim trenerima nemam puno iskustva, osim sa svojom kćerkom u klubu. Ona ima dosta ispravan pristup što je ključno kod treninga jer u suprotnom nastupi anarhija, počinje nekakva atmosfera u kojoj ne možeš raditi. Jako bitan temperament trenera koji se mora pedagoški pripremiti. Nastojimo da se ne povrijedi niti jedan član s pogrešnim pristupom. Jedna od naših grupa je karate vrtić gdje su djeca od tri i pol godina i s njima se treba dobro pripaziti kako se radi. Treba se naći način kako im pristupiti da se oni zainteresiraju kroz raznorazne vježbe a pritom koristiti jednu dozu ozbiljnosti. Treba to koordinirati da oni u završnici budu zadovoljni.

PRAVILA KOJA SE MORAJU POŠTIVATI

– U karateu postavljena su pravila koja se moraju poštivati. U protivnom, slijede sudačke sankcije i opomene pa čak do konačne diskvalifikacije. Karate je jedan sport gdje je sudionik 100% zaštićen. Kod mlađih uzrasta zabranjen je bilo kakav kontakt. Treniraju se udarci rukom i nogom s kontrolom vlastitog tijela. Glava je strogo zaštićena. I kod starijih uzrasta, seniora, opet je sve kontrolirano. Ukoliko se ne drži kontrole, dobiva se opomena, pa druga opomena te s krajnjom sankcije kada se natjecatelj diskvalificira i onda pobjeđuje onaj tko je bio kontaktiran. Kod kate nema nikakvog straha ozljede. Natjecatelj izlazi sam i pokazuje koliko je osposobljen tehnički. Kate pomažu dosta upravo onima koji još uvijek moraju poraditi na samopouzdanju. Karate je dosta zanimljiv sport gdje se netko ne mora okušati sam jer postoje individualna i timska natjecanja. U ranim stadijima razvoja, često se osjećaju sigurniji kada nastupaju u timu. U katama su tri u jednom timu, zajedno nastupaju i podržavaju se.

SAVJET ZA TJELOVJEŽBU

– Dnevno bi trebalo odvojiti barem pola sata za tjelovježbu, a to može svatko. Trebalo bi se samo potražiti informaciju što bi trebalo raditi. S ljudima treba raditi, educirati što bi trebali i na koji način raditi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *