Putujućim glazbenikom može se nazvati i Dragan Radaković iz Poreča koji je svoj glazbeni put iz male istarske sredine prebacio u Dublin.

U Istri je Dragan bio zadovoljan svojim angažmanom kao bubnjar, ali zbog situacije u Hrvatskoj odlučio je promijeniti adresu. Našavši se u Irskoj uvidio je razliku u kulturi, ali i došao je do bitne spoznaje o sebi. U nastavku možete vidjeti gdje je boravak u Irskoj doveo Dragana Radakovića, poznatog kao bubnjar Đimi.

IZRAŽAVANJE PUTEM GLAZBE

– Odrastao sam uz gomilu ploča. Slušao sam puno i raznovrsno. Jednog dana pružila mi se prilika uhvatiti prvi put instrument u ruke i od tada sam shvatio da se izražavanjem putem glazbe najbolje i i najlakše izražavam.

GLAZBENIK U MALOJ SREDINI

– Odrastati u maloj sredini ima svojih dobrih i loših strana. Malen je broj glazbenika s kojima se može stvarati i razvijati se. S druge strane, s nostalgijom se sjećam kako je bilo komotno spustiti se sa Čimižina do Picala, složiti bubanj u šumi pored mora i putovati.

Mislim da sam tamo imao dobar angažman. 5 godina smo Jurica Prodan, Petar Matošević i ja gurali jedan veliki projekt pod nazivom jazz orkestar Big band Roxy koji se u početku zvao Big band Poreč, a pored toga je Glazbena Fabrika organizirala festival Jazz on Square, te brojne koncerte i radionice. Osim Fabrike, uvijek sam stvarao autorsku glazbu pa se s godinama skupilo svakakvih bendova. Jedino što mi nikada nije uspjelo je svirati nešto što ne volim pa tako nisam baš zarađivao po hotelskim terasama

Iako sam sada daleko, itekako sam još uvijek povezan s rodnim krajem zbog najzabavnijeg benda na svijetu, Techno Vikingsa. Sljedeće godine će upravo Vikinzi biti razlog za dulji boravkom u Istri.

ODLAZAK U DUBLIN

– Odluka je bila otići jer situacija u Hrvatskoj nije bila više podnošljiva. Europu nisam htio napustiti. Znam engleski i talijanski, pa ok, ajde do Dublina. Odlazak je bio bezbolan. Znam zašto sam otišao, što želim ovdje postići i kada se vratiti.

GLAZBENIK U DUBLINU

– U Dublinu se jako puno svira. Dj-evi su ovdje u manjini tako da tko želi svirati ima gdje i kada. Jako volim svirati na ulici. Najdirektniji odnos sa publikom me jako veseli. Dublin ima super organizirano ulično sviranje, konkurencije ima puno pa je sve skupa na oku ugodnoj razini. Klubovi su dobro opremljeni, publike uvijek ima.

SPOZNAJA O SEBI

– U svojoj 35. godini otkrio sam da sam nomad. Sljedeće godine idem u New Orleans, pa u Istru, malo po Europi sa Techno Vikings-ima, pa se vraćam opet malo Dublin. Lutanje “necesse est”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *