Nekome je slatko voće, dok drugi preferiraju boće. Napravili smo rimu kako bi vas uveli u kratak razgovor kojeg smo imali s jednim od najpoznatijih boćara Istre, Alen Guštin.

Današnji član Boćarskog kluba Pazin, Alen otkrio nam je kako boćanje nije samo sport za penzionere te kako s boćarima druži skoro pa tri desetljeća.

PRISUSTVO NA SVJETSKIM NATJECANJIMA

– Počele je davno s mojih trinaest godina. Igrao sam tada s mojim djedom boće te nastavio s ocem u lokalnom klubu kraj Pazin. Stručne osobe prepoznale su moj potencijal te sam se sa svojih četrnaest godina našao u reprezentaciji Jugoslavije. Nastavio sam kasnije igrati za hrvatsku reprezentaciju. Boće i nije previše zastupljen sport, ali opet u Istri, Kvarneru i Dalmaciji se veliki broj ljudi bavi tim sportom. Sada se radi da ga se uvrsti u popis olimpijskih sportova. U ovoj godini zastupljen je u 38 zemalja koje će se nadmetati u Casablanci.

PSIHOFIZIČKE PRIPREME

– Puno ljudi smatra kako su boće igra za penziće, ali puno je tu atletskih disciplina koje čovjek mora savladati. Svaki dobar boćar mora biti u vrhunskoj disciplini. Svako natjecanje iziskuje zahtjevne pripreme fizičke naravi ali i psihičke. Prije natjecanja radim na kondicionim vježbama van uobičajenih priprema, a tu su i dodatne vježbe koje odrađujem s klubom. Kad su svjetski nastupi u pitanju, radim na sebi svaki dan. S članovima reprezentacije nalazimo se prije natjecanja i dogovaramo se što će tko raditi te se svatko priprema za disciplinu za koju će nastupati.

NATJECANJE S DRUGIMA I SA SOBOM

– Boćanje me je više puta dovelo do proglašenja za najboljeg sportaša Istre. Drago mi je da sam odabrao taj sport i da sam postao triput svjetski prvak u njemu. Treba se natjecati i s ostalima, ali i sam sa sobom. Kad se natjecaš s ostalima, vidiš u kakvoj si formi. Kad si sam, možeš vidjeti svoje greške i te neke sitnice na kojima moraš poraditi.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *