Priroda je svud oko nas. Ponekad se iznenadimo koliko smo u biti bogati dok ju promatramo. Dok se tražimo u modernom dobu, u gradu, gužvi i prometu, gubimo osjećaj za životom. I onda nam se dogodi da se iz nekog razloga nađemo u prirodi i ne možemo se prestati diviti tim malim stvarima koje nam krase život, biljke, životinje, kukci. Oni su uvijek uz nas, iako mi za njima najčešće ne marimo. To je šteta jer ako ih samo malo promotrimo, mogli bi se oduševiti.

Upravo se fotografiranje prirode, posebice kukaca, bavi Morena Sinčić iz Pule. Njezine fotografije pobuditi će u vama osjećaj divljenja za ono što vidite u biti svakodnevno, ali ne iz posve bliske perspektive.

Što je za nju priroda, kako povezuje životinje s ljudima, te zašto su najčešći motiv njenih fotografija kukci, Morena nam je odgovorila u par rečenica.

ZNAČAJ PRIRODE

– Priroda je za mene sklad, mjesto gdje su mi sva čula otvorena, jedinstvo koje me prožima, znanje koje se uči. U prirodi se sve događa sada. Nema loše komunikacije, šumova, manipulacije, površnosti, sve je jednostavno, iskreno i otvoreno, onako kako jeste, bez grđenja ili uljepšavanja.

POVEZIVANJE ŽIVOTINJA S LJUDIMA

– Ponekad, ali ne nužno i nisu samo ljudi, primjerice, jedan moljac na fotki, zbog poze koju je zauzeo podsjeća me na iglu za kosu, leptir Crveni šarenac na Donalda Trumpa, a nedavno sam primijetila i detalj istarske narodne nošnje na krilima trninog plavca. Takvi su mi primjeri usputni, više se usredotočujem na istraživanje odnosa, komunikaciju, dijeljenje istog prostora.

Ljepokrili admiral, leptir je koji voli dominirati staništem pa i u tim situacijama valja znati kako se ponašati. Općenito, kod fotkanja kukaca pokreti moraju biti slowmotion mirni i lagani, ne zaklanjati im sunce jer činite sjenu pa će pobjeći. Kada vidite da se primirio zauzmite stabilan stav da ne pomičete okolne grančice, da vam je kukac u ravnini očiju, da vam odgovara kompozicija i sl. Preferiram divlje životinje jer su slobodnije i neuvjetovane, samim tim i zanimljivije. Čovjek je biće koje voli pripitomljavati, dresirati ih da mu služe. One, koje ne uspiju podrediti sebi, njih se boji. Ja ih volim promatrati takve kakve jesu. Nastojim biti nenametljiva, a opet im ostaviti prostor da me skuže.

OSLIKAVANJE PRIRODE

– Dugo nisam fotografirala prirodu iz razloga što je savršena. Smatrala sam kako bilo što da fotkam neće biti dovoljno dobro, a nisam htjela banalizirati. Onda sam jednostavno promatrala, osluškivala je, utihnula do atoma. Tek kada sam postala dio nje, sve mi se otvorilo, pitanja su se odgovarala sama, sve je bilo jasno, ja sam tu i svugdje, sve je postalo dio mene i ja uronjena u sve. Ponekad kažem ljudima, zamislite da je sve oko vas knjižnica. Zaklopite oči, udahnite i krenite se čitati.

RAZLOZI FOTOGRAFIRANJA KUKACA

– Prvo, iz praktično tehničkog razloga jer moj fotoaparat bolje lovi makro, a i ne moram ih pitati za dopuštenje. Drugo, zanimljiva mi je njihova organizacija života u zajednici i van nje, prilagođavanje, simbioza sa drugim kukcima. I treće, važan su biološki čimbenik. Simbol je mehanizam komunikacije kojeg koriste samo ljudi, to je refleksija. Umjetnost je puna toga, izražavanje jezikom koji nije logičan već intuitivan. Kotrljanje kuglica kod balegara primjerice, kod starih Egipćana, postalo je metafora za put sunca po nebu pa i ono kotrljano, Skarabej simbolizira odraz makrokozmosa u mikrokozmosu.

OSJEĆAJ KAD SE ZABILJEŽI PRIZOR

– Osjećam se ispunjeno kada taj zabilježeni trenutak traje. Kada idem fotografirati u prirodu, ostavljam sve želje i prohtjeve doma, i prepustim se o tome što bi htjela fotkati. Bilo da je sunčano, vjetrovito, kišovito, uvijek se nađe neki zanimljivi detalj ili situacija. Iako već znam na koje kukce, životinje. mogu naići u kojem godišnjem dobu i na kojim lokacijama, ostavim očekivanja i prepustim se trenutku da me iznenadi. Svaki put je nešto novo, nema ponavljanja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *