Marko Bolković je jedan od realizatora poznatog pulskog festivala Visualia gdje se pomoću tehnologiju izražava umjetnost na kreativan i moderan način.

Prije negoli je došao do same ideje za Visualiju, Marko je prošao put pun zanimljivih iskustava u segmentu isticanja raznih aspekata putem dizajna rasvjete te kasnije i zvuk. Budući da će se ove godine održati peta sezona festivala, popričali smo s Bolkovićem i otkrili nešto o njemu, o značenju festivala te o njegovom principu rada te u nastavku nudimo vam njegovu stranu priče o festivalu Visualia.

OD ASISTENTA TEHNIKE DO VODITELJA FESTIVALA

– S trinaest godina počeo sam kao asistent tehnike u kazalištu INAT i od tada me nekako kroz život to prati. Prvo je bio dizajn rasvjete, nakon toga sam prešao i na zvuk pa sam u Ljubljani studirao na SAE Institute za zvuk tako da sam postao tehničar i za rasvjetu i za ton. Počeo sam raditi na festivalima kao tehnički voditelj, ali tu je već počelo gorjeti u meni da je lijepo raditi za druge, ali i da želim osnovati nešto svoje. 2008. godine osnovao sam udrugu Sonitus i tad smo se bavili samo glazbenim dijelom, bendovima i radionicama. U 2012. okupili smo cijeli kolektiv udruge i razmišljajući što bismo novo u udruzi došli smo do ideje 3D mappinga što je svima bio izazov jer nismo znali što je to i kako se radi. Napravili smo 3D mapping u Puli u ožujku 2013., te je slijedila prva edukacija festivala u kolovozu 2013. godine. U 2014. spojili smo se s Turističkom zajednicom i sa svjetlećim divovima i to mi je osobno vrlo interesantno. Privatno me kao osobu sve jako interesira. Ukoliko naučim nešto, može se dogoditi da mi to dosadi. U Visualiji je ta ljepota da nikad ne možeš sve naučiti. Uvijek je nešto novo jer su nove i tehnologije. Svaki dan nađe se novi kreativni izazov, tu su izrade novih instalacija, novog koncepta festivala. Drago mi je da sam našao taj nekakav smjer u životu i uvijek mogu naći nešto novo.

TRAGANJE ZA IZAZOVIMA

– Ne volim stereotip i klasično provlačenje. Uvijek tražim nekakav izazov. Privatno me to ispunjava. Kad nešto naučim napraviti, zanima me sljedeći korak. Nama se devet mjeseci u godini bazira u eksperimentiranju i istraživanju novih instalacija i tehnologija i to je ono što nas najviše ispunjava, pored organizacije festivala kojeg gledamo svake godine učiniti što ljepšim, boljim i većim. Ovo je nešto što nas drži jednako u tu skupinu entuzijasta koja se neformalno zove Visualia group, složena od mladih informatičara, umjetnika i hardveraša, kako ih mi zovemo, te skupine ljudi koja volonterski voli istraživati nove tehnologije i umjetnosti.

KONCEPT FESTIVALA

– Sami koncept festivala ima tu ljepotu da prikaže društvu jednu novu vizualnu ljepotu, novo svjetlo grada. Ono što je meni osobno jako lijepo je što je festival uspio izvući neku pozitivnu energiju među ljudima. U 2014., u samo jednoj večeri, u gradu je bilo 12 000 ljudi. Ta emocija koja se dogodila poslije toga da sam ja stalno čuo po gradu kada su mi u prolazu nepoznati ljudi zahvaljivali što sam to napravio za Pulu, zatim bi mi spomenuli da Pula nikad nije bila toliko krcata. Ljudi su jednostavno izašli na cestu i dobro su se osjećali, a mislim da je u današnje vrijeme to i najbitnije da izađemo iz svog sivila koji nas generalno bombardira s negativnim informacijama te nam treba neki trenutak da izađemo vani i da se dobro osjećamo. Većina je to radova koji su vizualno atraktivni, šareni i lijepi su na prvu. Ima tu i radova koji posjeduju jaču umjetničku poruku zbog koje si čovjek može malo promisliti o svemu.

INTERAKCIJA S PUBLIKOM BEZ BUKE

– Zanimljivo je to što volimo raditi interaktivne radove s publikom koja sama stvara nove instalacije i radove gdje su oni umjetnici. Nisu samo prolazni promatrači na festivalu. Dajemo im mogućnost da oni sami probaju biti umjetnici. To je djeci uvijek najzanimljivije, ali i starijima. Namijenjen je za sve generacije i nema nikakvog ograničenja. Ne treba se imati nekakvo predznanje za doći na festival. Trudimo se uvijek napraviti nešto atraktivno. Posebnost kod ovog festivala je to što se događa u samom centru grada i nema buke i nekakvih problema.

BALTAZAR U 21. STOLJEĆU

– Tako se jako volim osjećati. Naši tjedni zadaci u udruzi su upravo takvi. Svatko od nas gleda po internetu i istražuje nove tehnologije. Ono što je zaključak kreativnosti je da se uvide neke postojeće stvari i spojiti nekakve nespojive stvari. To je za nas glavni zadatak. Probati nešto iskoristiti na neki drugi način. Doslovno tu je hodanje po prostoriji naprijed i nazad i jako puno razmišljati o novim mogućnostima. Puno naših eksperimenata bude i neuspješnih ili nedovršenih jer si i mi zadamo neke ciljeve koji možda u ovom trenutku zbog tehnologije ili fizike nisu mogući, ali nam daju prostore za neko novo razmišljanje. Uvijek nešto novo naučimo što nas jako veseli, a i, naravno, velik se dio projekata uspije izrealizirati i ono što je nama najbitnije da naučimo nešto novo. Ono čime se ponosimo je što sve izrađujemo sami. Ne radimo po sistemu da svoju ideju predamo nekoj firmi da nam izradi već volimo sami sve naučiti.

SHARE

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *