Proučavanje i povezivanje prošlosti sa sadašnjošću posao je kojim se već dva desetljeća bavi Elena Uljančić – Vekić kao ravnateljica porečkog muzeja, ali i voditeljica radionica Društva prijatelja Giostre.

Njena ljubav prema identitetu grada te prema baštini lokalne zajednice nagrađena je ponovno obnovljenim mandatom ravnateljice porečkog muzeja.

Zadivljeni njenom ljubavlju prema svojoj sredini i svom poslu, odlučili smo joj postaviti nekoliko pitanja, pa pogledajte u nastavku što smo doznali.

OBNOVLJENI MANDAT RAVNATELJICE POREČKOG MUZEJA

– Isprva moram naglasiti da sam izrazito zahvalna svim upravnim tijelima koja su mi povjerila novi mandat, posebice Stručnom vijeću s kojim tijesno surađujem.

Za mene je svako razdoblje prije ponovnog imenovanja bilo vrijeme propitivanja o učinjenom, svojevrsno podvlačenje crte četverogodišnjeg poslovnog razdoblja što smatram da je za svakog rukovoditelja uputno.

Zaista mogu istaknuti da me život nagradio poslom kojeg volim u kojem mogu u potpunosti izraziti svoj istraživački interes i kreativnost kao povjesničarka i muzealka. No, nažalost, jedna sam od rijetkih zagovarateljica kulture u Poreču koja, naspram onih ostalih sektora, često gubi trku, no nikad ne odustaje od nastojanja za boljim položajem kulture u gradu. Neprestano se suočavam s kulturnom apatijom male sredine bez kulturnog kontinuiteta.

Često me veseli sam ulazak u dvorište palače Sinčić koja me oduševljava i ovako neobnovljena. U raznim razdobljima dana sjene drugačije padaju na vibrantnu baroknu arhitekturu od koje znam svaku dekoraciju i pukotinu. Lijepo je i raditi s kolegama koji su pasionirani u svom poslu, a koji me obogaćuju svaki na svoj način bilo kao stručnjaka ili kao čovjeka. Mislim da smo kao kolektiv razvili visoku razinu sklada timskog rada i međuljudske podrške.

RADNICA S NAJVIŠE STAŽA U INSTITUCIJI

– U porečkom sam muzeju zaposlena već dvadeset godina i radnica sam s najviše staža u instituciji. Tijekom obrazovanja put me često vodio drugdje, ali bih se uvijek vraćala arhivskim vrelima, povijesti i muzeologiji. S porečkom muzejskom institucijom sam se prvi put srela u Osnovnoj školi. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja u Muzeju sam odrađivala praksu i već sam tad znala da sam za taj ambijent starina stvorena. Istu sam takvu povezanost osjetila boraveći na praksi u Državnom arhivu Pazinu. Nekako su me ti stari spisi povezivali s korijenima koji su u mojoj obitelji s obje strane bili uvijek toliko bitni. Za mene je poznavanje istarske inačice mletačkog narječja imalo ključnu ulogu u iščitavanju dokumenata i usvajanje znanja o povijesti Poreča i Poreštine, što je kasnije rezultiralo i doktoratom. Tijekom radnog staža u Muzeju prošla sam sve vrste poslova od administrativnih, kustoskih, znanstvenih do onih rukovoditeljskih. Moj profesionalni san je obnoviti barokni kompleks obitelji Sinčić i otvoriti novi muzejski postav za što je u tijeku izrada dokumentacije. Koncept stalnog postava nosi naslov: Poreč – grad mnogostrukih identiteta, a prikazat će povijesni razvoj grada od prapovijesti do suvremenosti. Nadam se da će naš osnivač, Grad Poreč, uvrstiti među prioritete rješavanje muzejskog pitanja s obzirom da predstavljamo svojevrsnu vizit kartu grada i njegove prošlosti što je neizmjerno bitno i za glavnu gospodarsku granu, turizam, od kojeg svi izravno ili neizravno u Poreču živimo.

UPOZNAVANJE ZAVIČAJA

– Mislim da veliki broj ljudi nije svjesno koliko je bitno poznavanje povijesti zavičaja u kojemu žive i to bilo za one koji su na tom području rođeni, bilo da su doseljeni. Kako bi se zavičaj mogao zavoljeti najprije ga se mora upoznati. Poznavanje osnovnih povijesnih značajki zavičaja spada u opću kulturu koja se prenosi s generacije u generaciju razvijajući na taj način osjećaj pripadnosti, zajedništvo i identitet, no moramo biti oprezni da se odnos prema baštini ne svede na loše turističke suvenire i lošu kulturnu reprezentaciju. U Muzeju provodimo brojne projekte senzibiliziranja javnosti vezano za porečku povijest i spomeničku baštinu poput rada s članovima Udruge Društva prijatelja Giostre koja djeluje u okviru Muzeja, a okuplja brojne ljubitelje Poreča i njegove povijesti.

SLOJEVITA I KOMPLEKSNA POVIJEST

– Porečka povijest je izrazito slojevita i kompleksna, a karakteriziraju je brojni prekidi. Njen najsnažniji vizualni pečat utisnut je u arhitekturu povijesne jezgre gdje se u temeljima zgrada može lako zaviriti i u rimsko razdoblje. Moje osobno istraživačko opredjeljenje seže u novovjekovno razdoblje, i to u Poreč 17. i 18. stoljeća, koje već dugo istražujem u povijesnim izvorima razasutim diljem arhiva Rijeke, Pazina, Poreča, Trsta i Venecije. Nakon svakog novog otkrića prožima me osjećaj oduševljenja. Sve se te spoznaje mogu pročitati u znanstvenim radovima koje objavljujem. Upravo se spremam na istraživanja u venecijanski arhiv. Osim povijesnih istraživanja znanjem me obogaćuje snimanje živih svjedoka pojedinih događaja ili pojava u porečkoj prošlosti.

POVRATAK U BAROK

– Na ovo mi je pitanje teško odgovoriti s obzirom na činjenicu da sam sretna što živim na razmeđu 20. i 21. stoljeća. Dovoljno sam upoznata sa značajkama života i položajem žena u povijesti. Tvrdnji ide u prilog činjenica da sam tek prva ravnateljica najstarijeg muzeja u Istri. Ako bih ipak morala odabrati, s obzirom na činjenicu da sam napisala doktorsku disertaciju o porečkom baroku, rado bih odškrinula vrata upravo u to razdoblje 18. stoljeća kako bih sagledala koliko se zaključci mojih istraživanja podudaraju s realnosti. Dodirnula bi šuškave tkanine haljina porečkih plemenitih građanki koje nažalost nisu sačuvane, a o njima imamo opise. Znatiželjno bih prošetala danas uklonjenim dijelovima gradskih zidina od kojih samo grafike bilježe izgled.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *