Istra se u 2016. godini pozitivno iznenadila ikonom Gorana Tomića koji je stigao u NK Istru 1961 u vrlo teškom trenutku kluba i stvorio ono što se dugo čekalo.

Goran je bio vrlo kratko u klubu kao njen glavni trener, no ostavio je zadivljujući trag i dignuo ponovno klub na noge prije svog odlaska u Kinu gdje je prije četiri mjeseca postao pomoćni trener legendarnom Sven-Göranu Erikssonu za Shenzhen.

Tomić se već prije našao u spoju Istoka i Zapada, i kao igrač i kao trener. Popričali smo s njim nakon utakmice gdje je s Erikssonom ostvario ostanak Shenzhena na prvom mjestu kineske Jia League-e. Otkrio nam je razlike i sličnosti Istoka i Zapada, što ga se osobito dojmilo u Istri, koju kuhinju preferira, što je bitno prilikom treniranja, kako mu je u radu s Erikssonom te štošta zanimljivog što možete pročitati u nastavku.

RAZLIKE I SLIČNOSTI U PRINCIPU TRENIRANJA NA ISTOKU I ZAPADU

– Što se tiče principa treninga, tu nema razlike. Kad sam trenirao s ekipom u Hrvatskoj ili s ekipom na Istoku, nije bilo apsolutno nikakve razlike. Jedina razlika u Kini je način života kineskih igrača koja se razlikuje dosta od navika europskih igrača. Većina igrača uglavnom živi zajedno tokom cijele godine i imaju vrlo malo vremena za nekakav privatni život. Odgovaraju im europski treneri jer je europski način treninga, recimo, puno lakši i to prihvaćaju s oduševljenjem. Azijati količinski odrađuju više treninga i tu se dosta razlikujemo.

PRINCIP RADA U NK ISTRI 1961

– Našao sam se u jednoj jako teškoj situaciji koju sam prihvatio kao izazov. Dobio sam ekipu koju nisam selektirao već sam ju preuzimao u hodu, pa smo se i slagali i pripremali u hodu. Nije tu bilo puno vremena za neke dugoročne pripreme već je sve to bilo kratkotrajno. Tu je više trebalo s neke psihološke strane utjecati na ekipu i promijeniti neke taktičke stvari. Nisam imao ispred sebe neki period za pripreme igrača s pet ili šest tjedana pa da tu mogu napraviti sve što sam mislio. Išao sam više na stvaranje pozitivne energije i sve okrenuti na nekakvo zajedništvo. Korak po korak smo se slagali i na kraju je sve dobro ispalo.

ISTRA U PAMĆENJU

– Ispalo je tako da sam proveo ljeto u Puli, mislim da je to najbolji period u godini. Pula je predivna ljeti i ostale su mi jako urezane u sjećanju šetnje po strogom centru grada i oko Arene. Tako sam provodio vrijeme u večernjim satima dok vremena za kupanje zbog stalnih treninga i nije bilo pa se i nisam previše kupao. Dane smo provodili isključivo uz stalni rad i treninge pa nije bilo vremena za ništa drugo.

KINESKA ILI ISTARSKA KUHINJA

– Istarska kuhinja svakako mi više odgovara iako sam navikao na kinesku kuhinju jer mi je ovo već peta sezona u Kini. Stalno sam se hranio u restoranu Boccaporta i stvarno sam uživao u istarskim specijalitetima. Bilo mi je fenomenalno. Kineska je isto lagana hrana, ali selektivno mi je bolja istarska. Hranio sam se u vrhunskom restoranu pa je to jednostavno bilo za zapamtiti.

SRCE I FOKUS NA TERENU

– Fokus je najbitniji. Ako igrač nije fokusiran na ono što radi onda sigurno neće biti rezultata pa ni uspjeha. Srce na terenu ne ostavljaju svi igrači. Imao sam sreću da sam u Istri trenirao dosta igrača koji su stvarno ostavljali srce na terenu. Bila je to karakterna ekipa i trener koji ima takvu ekipu može biti samo privilegiran. Ekipa je znala ostvariti svoj maksimum na terenu pa nisam niti imao problema niti ostvariti rezultat. Nekolicina igrača je stvarno bila karakterna i dali su kompletno sebe svaki put na terenu. Ne treba govoriti njihova imena jer publika ionako zna prepoznati tko su ti igrači. Publika uvijek najviše cijene takve.

PROMJENE U TRENIRANJU

– Prošlo je već desetak godina otkako sam bio igrač, i naravno, kao i sve, i nogomet napreduje, posebice oko samog praćenja treninga. Statistike treninga i utakmica potiču sve više taj napredak tako da imam sve potrebne informacije o svakom treningu i svakoj utakmici. Igrači nose GPS-ove na treninzima i utakmicama tako da je sve to skupa jako napredovalo u odnosu kad sam ja bio igrač. Sama kontrola treninga je jako bitna jer meni kao treneru daje puno tih informacija na račun kojih mogu planirati trening.

ODNOS S ERIKSSONOM

– Prvi smo na tablici. Iako sam u svojoj karijeri imao dosta uspjeha, ova zadnja četiri mjeseca su mi bila daleko najbolja u trenerskoj karijeri i iznad svih mojih očekivanja. Mislim da je to bio najbolji potez što sam napravio. Oduševljen sam s Erikssonom kao trenerom. O njemu ne treba puno govoriti jer je on čovjek koji je osvojio jako puno trofeja u karijeri. Prvo mogu reći da je on kao čovjek izrazito jednostavna osoba, puna respekta za sve i širi pozitivnu energiju oko sebe tako da stvarno uživam zajedno sa svojim kondicijskim trenerom, koji je bio sa mnom i u Puli. Način na koji on vodi ekipu nekako sam prepoznao sebe u tome jer on i ja imamo puno sličnosti. Nije to treniranje na neki autorativni način s vikom i bukom. Njegov način vođenja temelji se na principu poštovanja i jednog gospodskog ponašanja.

ODNOS S IGRAČIMA

– Odnos među trenera i igrača je jako bitan radi uspjeha općenito u jednoj sezoni. Mislim da se treba ponašati normalno. U jednoj grupi od 25 igrača, s jednom skupinom može se imati odličan odnos, no uvijek će biti i nekolicina igrača koja je nezadovoljna i neće poslušati trenere jer misle da ne treba igrati tako, odnosno ne postoji ekipa gdje su svih 25 igrača svi sretni i zadovoljni. Kad sam bio igrač, nisam ni ja neke stvari baš razumio. No sad s ove pozicije, vidim da je trener taj koji odlučuje da igra 11 najboljih igrača tako da to sad stvarno drugačije gledam. Odnos je jako bitan i uspostavlja se s normalnom komunikacijom na iskren i otvoren način.

PRIVATNI ODNOSI

– Čim sam se tek počeo baviti ovim poslom, kao igrač, promijenio sam pet država. Bio bi godinu ili dvije u jednoj državi pa promijenio tako da mi je odmah patio privatni život. Kad sam odlučio za trenerski posao, znao sam koji su tu nedostaci. Kada sam to sve prihvatio, znači da sam prihvatio i ovu drugu stvar koja nije ugodna. Međutim, svjestan sam toga i to sam prihvatio. Koliko lijepih stvari taj trenerski posao, privatni život je taj koji pati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *