Porečan Kristian Macinić jedan je od omiljenih fotografa u Istri budući da na sam pogled na njegovu fotografiju promatrač jednostavno zastane i opusti se u dugo promatranje te priče koja se događa u samoj prostornoj tišini.

Osim samostalnim umjetničkim izražavanjem, Macinić dio je tima Kluba amaterske fotografije Svetog Lovreča gdje u sklopu škole fotografije sudjeluje kao predavač.

Po svom prethodnom načinu stvaranja Macinić bio je poznat kao “late night” umjetnik, no danas to više nije tako. Danas je Macinić obiteljski čovjek i morao je neke stvari promijeniti u svojim navikama.

LATE NIGHT UMJETNIK

– Noć je idealno vrijeme za sve u principu jer imaš najmanje ometajućih faktora koji ti odvlače pažnju. Vrijeme je to kad si sam sa sobom i kada se možeš izolirati od cijelog svijeta i uroniti u svoj svijet. Iako sam nekad radio isključivo noću danas je stvar drugačija jer zbog obiteljskih obaveza dižem rano pa sam u to najkreativnije doba najspremniji za krevet.

PRIČA U PROSTORU

– Moja fotografska istraživanja uvijek moraju imati nekakav dublji smisao nekakvu pozadinsku priču bila ona vezana uz ljude ili prostor, ali u glavnom priča me mora pronaći kako bi došlo do tog prvog klika.

TENDENCIJA MRAČNIH NIJANSI

– Oduvijek sam imao tendenciju da moj izričaj bude nekako pomaknut, nesvakidašnji, pomalo turoban, iako u principu nisam takav. Ali ta mračna strana me oduvijek privlači kako u glazbi tako i u fotografiji. Dok sam stvarao glazbu uvijek sam dobivao kritike da su mi pjesme užasno depresivne, ali kad sam to prenio na fotografije jednostavno se sve nekako zaokružilo i dobilo smisao.

ŠKOLA FOTOGRAFIJE

– Ja sam u KAF-u od samog početka. Mislim da nam je ovo 6 ili 7 godina. U prvo vrijeme sam sudjelovao kao član, nakon 2 godine postao sam predsjednik, a odmah zatim i predavač. KAF je u principu jedna jako čudnovata tvorevina koja okuplja ljude od 16-75 godina koji se u normalnom životu ne bi nikad i ni pod kojim okolnostima mogli spojiti, ali ta magija koja vlada unutar kluba jednostavno veže ljude i u principu kad ljudi jednom dođu u KAF u velikoj većini slučajeva ostanu dugi niz godina. Biti predavač je barem meni jedno predivno iskustvo, a posebno u trenutku kada shvatiš da onaj koji sjedi nasuprot tebe pozorno sluša i upija sve što mu ti prenosiš i to onda prenese na fotografiju, stvarno jedinstven osjećaj. Trenutno u ovom edukacijskom ciklusu dijelim „katedru“ s dva vrhunska poznavaoca fotografije i umjetnosti obrade iste, Dušanom Grbcem i samozatajnim Mladenom Severom od kojim u principu učim koliko i naši studenti.

Save

Save

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *